Razgovor s Vinkom kard. Puljićem, vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom

Stav Katoličkog tjednika je stav ove mjesne Crkve


O Katoličkom tjedniku, uz njegove urednike, zasigurno nitko nije pozvaniji govoriti nego vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić koji je bio spiritus movens oživljavanja ove tiskovine koju su nasilno obustavili komunisti nakon Uskrsa 1945.

Razgovarao: Josip Vajdner

Iako je kardinal Puljić do sada dao 15 puta intervju našemu listu, ovaj put povod je bio 15 godina neprekinutoga izlaženja Katoličkog tjednika kojemu je nadbiskup jedan od čestih suradnika i neumornih promicatelja.

Uzoriti, prisjećajući se kako je sve to izgledalo, kako se rađala ideja obnove Katoličkog tjednika, što nam možete kazati?

U biti, nakon strahota rata, vidjeli smo da su mnogi naši ljudi pošli u bijeli svijet i više ne znaju što se događa u njihovu rodnom kraju, u zavičaju, a isto tako i ovi koji su ostali premalo su bili uvezani. Tad sam se ozbiljno počeo baviti mišlju kako naći jednu tiskovinu koja bi povezivala te ljude ili na neki način, ne samo informirala, nego pomogla im liječiti ratne rane pomoću riječi Božje. Evangelizirati ih. Najprije je bilo teško naći čovjeka koji će to pokrenuti, a potom – nisam trebao izmišljati toplu vodu jer je do kraja II. postojao Katolički tjednik– uložiti snage u obnovu toga medija. U početku sam imenovao jednoga profesora s nadom da će to pokrenuti, jer je sposoban, međutim, vidio sam da je to za njega bio prevelik zalogaj. Nije se usudio upuštati u tu avanturu. Zato sam jedva čekao da dođe čovjek koji će smjeti htjeti uhvatiti se u koštac s time. To je bio dr. Ivo Balukčić koji se nakon vremena rata vratio u domovinu. Tada je bilo vrlo teško i materijalno stanje. A on možda nije pratio kako se sve odvija na tom području, nego mu je bio bitan sadržaj i izgled tjednika. Na to se više usredotočio. I tako je polako krenuo Katolički tjednik.

Katolički tjednik kojeg ste pokrenuli, svjetlo dana je ugledao 24. studenoga 2002. Što se zapravo htjelo s tim tjednikom?

Pa, evo, kao što sam spomenuo: u prvom redu htjeli smo ući u naše obitelji, s pisanom riječju i na neki način pomoći ljudima da kroz čitanje nađu svjetlo kojim će liječiti svoje ratne rane, a također uvezati se i upoznati s mnogim događanjima u Crkvi, jer u javnosti je bilo premalo katoličkih informacija. Zato smo htjeli da Katolički tjednik bude i informativan i formativan. To je zapravo u prvom redu bila intencija, i nažalost nismo uspjeli kako smo htjeli, koliki je entuzijazam bio. Ali, hvala Bogu, pokrenuo se i krenulo je hrabro naprijed i ja se nadam da će to što smo započeli polako rasti kao jedno stablo koje će uroditi plodom.

Premda je možda teško dati generalnu ocjenu, ali kako gledate na sadržaj Katoličkog tjednika kroz ovih 15 godina?

Prvo, postojale su neke rubrike stalne. Recimo, pojedine teološke teme. I to je možda dalo jednu stabilnost novini. A onda su pojedini pisci, bolje rečeno doprinosi izazivali ljude na čitanje. Posebno sam primijetio da one kratke životne crtice ljudi rado čitaju. Također, bilo je i zgodica iz života koje su to isto činile. To mi je bilo ugodno primijetiti na terenu kad bi mi pojedini rekli. Zanimljivo, jedna mi starica reče: „Prvo otvorim da vidim što to djeca kažu“...Ja sam se iznenadio, ona uživa u toj dječjoj pameti, u njima gleda svoju unučad. Isto tako sam i druge tekstove primijetio kako se rado čitaju. Tako da sam zapravo shvatio da ta raznolikost tekstova čini da čitatelje imaju uvijek naći nešto za sebe.

Što biste onda kazali da Katolički tjednik znači za ovu krajevnu Crkvu?

Pa u biti, kao što smo nedavno u hodu naše Sinode razmišljali o identitetu, koji je naš identitet – Katolički tjednik pomaže izgrađivati i prepoznavati vlastiti identitet. On je u prvom redu katolički, a onda i hrvatski jer to je naš identitet na ovim prostorima. No, što je s time protkan nitko se ne može osjetiti prozvanim, isključenim, omalovaženim, osim onih koji čine ono što nije uredu.


 

Podnaslov KT-a je „Glas u službi nove evangelizacije“. Kako Vi to ocjenjujete da se ostvaruje u praksi?

Pa mislim da je to vrlo adekvatan naslov. Jer on zapravo nosi poruku Božju. Poruku koja osmišljava život vjernika. Jasno, u različitim segmentima, bilo formativnim, bilo informativnim. I na poseban način svaka nedjelja, Dan Gospodnji, jest zapravo uprisutnjena poruka te nedjelje. Iako netko slučajno ne može doći na misu, a želi se nahraniti, onda će posegnuti za tumačenjem riječi Božje. I tako je to itekako glasilo koje pomaže novu evangelizaciju.

Katolički tjednik je od ove godine pokrenuo portal pod nazivom Nedjelja prisjećajući se početaka ove novine koja je upravo pod tim nazivom izašla 1922.. Imate li prigodu pratiti Nedjelju?

Pa osobno vrlo često kada pristupam internetu rado pogledam što Nedjelja donosi. Simpatično je da ima vrlo širok spektar pouka i ponuda: od informacije pa do onih pouka koje su naravnoga i nadnaravnoga sadržaja. I to je zapravo ono što ja znam često reći da čovjek treba znati čitati svaki dan tri knjige: knjigu prirode, knjigu savjesti i knjigu riječi Božje. Mislim da upravo portal Nedjelja nosi sve te tri dimenzije u različitim oblicima.

S obzirom da smo u digitalnom svijetu kada mnogi upravo posežu radije za internetom, što mislite ima li Tjednik svoju perspektivu u budućnosti i zbog čega ga vrijedi ili ne vrijedi izdavati?

Pa ja sam uvjeren da on ima svoju budućnost i treba ustrajati jer pisana riječ će nadživjeti elektroniku. Elektronika je trenutačna i na neki način blic poruka, a Tjednik je pisana riječ koja trajno čuva pamćenje. Stoga na kraju pozivam: ujedinimo se da Božja riječ zaživi u nama i među nama.