S. Slavica Buljan

Miris nazaretskog lista


Sestra Slavica voli knjige, klasičnu glazbu, cvijeće, olovku i papir, a pišući u stihu i prozi, promiče Boga i čovjeka te svijetla i sveta imena.

 

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

S. Slavica Buljan rođena je 14. travnja 1953. u Kuljenovcima kod Dervente, kao najstarije od devetero djece. Osnovnu školu završila je u rodnom mjestu i Travniku, u Sarajevu je maturirala u srednjoj medicinskoj školi, a diplomirala je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.

U novicijat sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi stupila je 1971., a doživotne zavjete položila 1979. u Granešini kod Zagreba. Djelovala je u Misijskoj središnjici u Sarajevu, a potom i kao misionarka dragovoljka u službi patronažne sestre u planini Dunav na Kosovu, u kraju bez struje, vode, cesta i telefona. Sedam i pol godina radila je u intenzivnoj njezi i liječenju u univerzalnoj bolnici u Bitolju u Makedoniji. Šest godina bila je tajnica Provincije Božje providnosti u Zagrebu. Povjereno joj je da napiše životopis Drinskih mučenica i ta je knjiga tiskana tri puta. Bila je zadužena i za prikupljanje dokumenata za kauzu Drinskih mučenica te se na razne načine trudila promicati glas svetosti Drinskih mučenica.

Spomenimo i da je tijekom ratnih godina ova svestrana redovnica pomagala potrebite te pritom animirajući i brojne dobročinitelje.  UNPROFOR-ovim zrakoplovom i oklopnjakom ulazila je tijekom rata u okruženo Sarajevo četiri puta. Zatim u Kakanj i okruženi Travnik. Nosila je u Sarajevo poštu, hranu, lijekove, novac i tisak. Probijala se od Skopja prema Kosovu, kroz ratne zone Kosova kako je znala i umjela. Ali uvijek je uspjela.

Piše u stihu i prozi. Napisala je 13 knjiga, a izišlo je 17 izdanja. Dvije knjige su prevedene na strane jezike. Kao članica Društva katoličkih novinara objavila je brojne članke u katoličkom i svjetovnom tisku: reportaže, vijesti, novele, crtice. Čovjek i Bog, Bog i čovjek bili su joj uvijek na prvom mjestu, a usporedo promiče i duhovne velikane i velikanke koji su nas za svojega života zadužili, posebice sestara Kćeri Božje ljubavi, Družbe kojoj pripada. Sastavila je Molitvu prijatelja Srca Isusova, te je s dopuštenjem Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu 2009. i svojih poglavara tiskala 130 000 primjeraka i podijelila. Prikupila je i prepisala sve enciklike o Srcu Isusovu te ih je predala isusovcima koji su ih tiskali u posebnom izdanju.

 

MIRIS NAZARETSKOG LISTA

S oltara Marijina Navještenja
U malom gradu Nazaretu
Ubrala sam ružin list
I pohranila ga u Časoslov.
Svakog dana u porama lista
osluškujem disanje psalama
i zvuke citre Davidove,
mirišem miris ljiljana iz gospina vrta,
slušam šapat Navještenja.
Listam listove psaltira
mirišem ružin list
u duhu se šetam Nazaretom,
molim magnificat
i pričam s Ancilom...

 

UTJEHA ŽALOSNIH

Kalež prepun
Anđeo ga drži,
Pijem ga,
Grozim se,
Grčim ispod masline
Prijatelji spavaju
Cvrčci pjevaju,
Mirjam za me moli ...

 

OD BRAZDE DO KRUHA

Jutro je.
Proljetno se sunce smiješi iza hridi.
Seljak tjera svoju zapregu.
Na desnu stranu pada topla zemlja.
Sjeme pada u brazdu.
Kiša sipi na mlado žito.
Sunce ga zove k sebi.
Zlatno se polje zlatasa.
Iza otkosa snopovi niču.
Teče bistri potok.
Slap okreće kotač vodenice.
Bijeli se vodeničar.
Vatra pucketa, gori staro bukovo drvo.
Majka mijesi tijesto.
U sakristiji redovnica peče hostiju.
Seljak se križa za stolom.
Djeca slatko jedu bijeli kruh.
Na oltaru misnik prinosi hostiju.
Bog silazi u djelo ruku čovječjih.
Kruh se lomi gladnima, množi se i svi se nasitiše.
I još preostade kruha.

 

NOĆU O PONOĆI

Noću, o ponoći
Probudi me pero
i reče: Ustani!
Ustadoh i napisah stih.
Noću nakon ponoći
opet me probudi pero,
i reče: Piši!

Ustadoh i napisah strofu.
O pjevčevu pijevu
probudi me pero
i reče: Spjevaj!
Ustadoh i napisah pjesmu.
Tad zaspasmo pero i ja.
I ponovno me probudi pero
i reče: Čuj kako zora
Krasnoslovi pjesmu!