Obitelj Lykov koja nije znala za Drugi svjetski rat


Vjerojatno ste čuli priče o japanskim vojnicima koji su se znali pojaviti iz džungle nesvjesni da je rat završio, no ovo je još nevjerojatnija priča o obitelji koja nije niti znala da je došlo do Drugog svjetskog rata...

Sibirska je tajga jedno od najizoliranijih mjesta na svijetu, a osim toga i vrlo je nezgodan teren za putovanje kroz nju kao i gotovo nemoguće mjesto za život. Kratka ljeta i duge hladne zime gotovo posve onemogućuju nastanjivanje ljudi tamo, zbog čega je tajga u Sibiru jedno od najvećih nenaseljenih područja svijeta.

Područje od 8,1 milijuna kvadratnih kilometara prekriva čak 10 % Zemljine kopnene površine, a njeni stanovnici su većinom medvjedi i lisice tijekom dana, dok noću njome love vukovi. Prosječna temperatura iznosi minus 5 Celzijusa, a rekordna izmjerena temperatura je 67,7 ispod nule.

Nevjerojatna sudbina u neznanju je držala rusku obitelj koja je provela više 40 godina u pustopoljini Sibirske tajge, a na njih su 1978. naletjeli geolozi istraživači. Saznali su da obitelji Lykov živi u potpunoj izolaciji desetljećima. Oni su spadali u "Stare ritualiste", ogranak Ruske pravoslavne Crkve koja se od matice razdvojila sredinom 17. stoljeća zbog osude reformi. Prije 1936. obitelj je živjela u naseljenom dijelu Rusije, no nakon što je jednog od braće ubila sovjetska patrola, otac Lykov okupio je svoju obitelj te su pobjegli u dubinu Sibirske tajge, a nakon tog dana nikad više nisu viđeni.

Dio Rusije gdje su obitavali daleko od kontakta sa svijetom

Više od 40 godina tako je Karp Lykov živio u drvenoj kolibi koju je sam izgradio sa svojom suprugom i djecom, svega nekoliko kilometara daleko od granice s Mongolijom. Kad su se odlučili otići u tajgu bilo ih je četvero - Karp i žena Akulina, sin Savin i kćer Natalia. U divljini je rođeno još dvoje djece: Dmitry 1940. i Agafia 1943. Imali su knjige za molitvu i staru Bibliju, iz koje su djeca naučila čitati i pisati. Jeli su bobice, uzgajali vlastito povrće te šivali odjeću od tkanine koju su sami izradili. Naučili su kako loviti bez puški, ali i bez strijele. Kad je Dmitry odrastao, postao je pravi stručnjak za lov, toliko dobar da je bosonog lovio po zimi.

U kasnim 1950-ima uslijed izuzetno teške zime obitelj se suočila s gladi, a Akulina je oboljela te umrla, ostavivši supruga samog s djecom. Kad su ih geolozi pronašli 1978. nisu mogli vjerovati kako je netko preživio u tim uvjetima.

Unatoč godinama izolacije, Karp ih je ljubazno dočekao te je odbio sve što su mu geolozi nudili, osim soli - koju nisu okusili dulje od 40 godina. Znanstvenici su ih i informirali - oni nisu imali pojma da je izbio Drugi svjetski rat, da su ljudi sletjeli na Mjesec, a križali su se na "moderna čuda" koja su geolozi imali sa sobom. Karp je bio osobito fasciniran, zurio je u prozirnu foliju koju su donijeli istraživači.

"Gospode, što je to, staklo je, ali se gužva", čudio se.

U jesen 1981., troje od četvero djece - Dmitry, Natalia i Savin, umrli su u nekoliko dana razmaka jedno od drugog, demonstrirajući i time veliku povezanost. Dvoje je pokosilo zatajenje bubrega, dok je Savin umrla od upale pluća. Geolozi su u nekoliko navrata dolazili u tajgu te nagovarali Karpa i njegovu kćer Agaifu da se usele kod rođaka koji su živjeli oko 240 kilometara dalje, no odbijali su. Kako piše express.hr Karp je naposljetku umro u veljači 1988., a jedina preživjela kćer Agaifa ostala je sama u drvenoj kolibi, prisiljena snalaziti se u divljini. Ona je živa i danas.

KT