Crkva izgrađena u budimpeštanskoj spilji


Na brdu ponad Budimpešte, nazvanom po Sv. Gellértu koji je tu podnio mučeništvo, postoji mala spilja u kojoj je smještena šarmantna crkva s početka 20. stoljeća.

Poznata i kao Spilja Sv. Ivana, pustinjaka koji je tu živio i činio različita čuda, ova je crkva, koju sada vode redovnici paulini, bremenita poviješću za jednu takvu bogomolju mlađu od stotinu godina.

Prije nego je postala crkva, ova je spilja, koju su formirali termalni izvori, pružala sklonište siromašnoj obitelji koja je pak tu napravila rudimentarnu građevinu koristeći čerpić.

Crkva je utemeljena 1926. kada se grupa paulina vratila s hodočašća u Lourdes. Oltar je prvotno bio postavljena na ulaz u spilju, a tijekom bogoslužja sudionici slavlja bi stajali ispred. Odatle najvjerojatnije potječe naziv na mađarskom Sziklatemplom tj. Kamena crkva.

Sljedeće desetljeće bilo je obilježeno jačanjem strukturalne cjelovitosti pećine, a tijekom toga razdoblja paulini su također izgradili samostan za svoj red, proširujući spilju.

Tijekom Drugog svjetskog rata spilja na Gellért brdu služila je kao poljska bolnica i utočište njemačkoj vojsci, sve dok nije cjelokupna Mađarska potpala pod komunistički režim 1945.

Paulinima je dopušteno prakticiranje njihove vjere i služenje zajednici šest godina, ali su komunisti 1951. pretresli crkvu te zapečatili ulaz betonskim zidom, kojega se još uvijek može vidjeti oko modernih staklenih vrata. Komunisti su također ubili paulinskoga opata Ferenca Vezéra i zatočili preostale pauline cijelo desetljeće.

Kada je Čelična zavjesa pala 1989. paulini su brzo srušili betonski zid i obnovili svoj samostan. Crkva je ponovno otvorena 1991. i danas se ovi redovnici skrbe za imanje, slaveći u crkvi tri mise svaki dan.

KT/ aleteia