Slučaj Alfie Evans

Bolničko priopćenje nalik nacističkom


Nakon otužne sage koja je okončana smrću maloga Alfiea Evansa, Dječja bolnica "Alder Hey" uputila je sućut obitelji. Riječ je o dvoličnosti i ciniznu koji ima „ugledne pretke“ – nacističkog liječnika.

Na sličan se način nacistički psihijatar Illing obratio roditeljima jednog djeteta invalida ubijenog prema eugeničkom programu Trećeg Reicha. „Njegov život ne bi bio koristan za društvo… imao je slatku smrt.“ Upravo kao Alfijev: „Beskoristan život“ koji je zaključen „udobno i diskretno“.

Beba koja je cijeli život bila u bolnici

Prisjećanja radi valja spomenuti kako je ime maloga Alfiea, rođenog 9. svibnja 2016. u Liverpoolu, u javnost dosjelo nakon što je bolnica Alder Hey – konstatiravši kako se nalazi u vegetativnom stanju bez mogućnosti izlječenja – zatražila od britanskog Vrhovnog suda dopuštenje da ga mogu „skinuti s aparata“. Sudci su presudili da održavanje na životu pomoću aparata nije u „dječakovu interesu“ te su isto ponovili i nakon što su se Alfievi roditelji Thomas i Kate žalili. Premda mu je Talijanska vlada odobrila da postane državljaninom Italije kako bi liječenje mogao nastaviti u rimskoj bolnici Bambino Gesù, engleski su ga liječnici isključili s aparata te je preminuo 28. travnja 2018. Nakon toga uprava bolnice Alder Hey uputila je pismo sućuti obitelji.

Najgrotesknija i sadistička svjedodžba sućuti

Kako piše La Bussola quotidiana, tako je preminuli dječak primio najgroteskniju i sadističku svjedodžbu sućuti, koja dolazi izravno od uprave bolnice koja je tvrdoglavo htjela, prouzročila i isposlovala njegovu smrt.

„Želimo izraziti našu iskrenu sućut Alfievoj obitelji u ovom izuzetno bolnom trenutku Alfieu, Kate, Tomasu i cijeloj obitelji; svi mi izražavamo osjećaje blizine, naše su misli s njima“, kaže se u priopćenju na web-stranici bolnice gdje je Alfie zaključio svoj ovozemaljski život nakon zatajenja dišnih putova.

Na kraju priopćenja nalazi se razmišljanje o onom što se dogodilo tijekom ovih dugih dana: „Bilo je to razorno putovanje za njih, a tražimo i da se poštuje privatnost osoblja Alder Heya.“Koja je to bolnička privatnost koju bi trebalo poštivati, nije priopćeno.

Nešto drugo je važno, usprkos licemjerstvu, laži i besramnosti kojim je bolnica, u ime „najboljeg Alfieva interesa“, prouzročila smrt: želi se iskupiti srceparajućim oproštajem.

Pismo nacističkog psihijatra Ernst Illinga upućenog roditeljima jednog od toliko ubijene djece na osnovu programa Posebnih odjela za djecu: „Moram vam priopćiti moje žaljenje da je dijete umrlo 22. siječnja 1943. od upale dišnih putova (…) Nije bilo nikakva napretka tijekom njegova boravka ovdje. Zasigurno dijete nikada ne bi postalo korisno društvu i, štoviše, trebalo bi njegu cijelog života. Budite utješeni činjenicom da je vaše dijete imalo slatku smrt.“

Već viđeno kod nacista

Sve to priziva u sjećanje na povijesni događaj kada je nacistički psihijatar Ernst Illing uputio poruku roditeljima jednog od mnogobrojne ubijene djece u posebnim odjelima osnovanim u Trećem Reichu koji su bili zaduženi da uskrate djetinjstvo invalidnoj djeci.

Nacistički liječnik je napisao: „Moram vam priopćiti moje žaljenje informirajući vas da je dijete umrlo 22. siječnja 1943. od upale dišnih putova (…) Nije bilo nikakva napretka tijekom njegova boravka ovdje. Zasigurno dijete nikada ne bi postalo korisno društvu i dapače trebao bi njegu cijelog života. Budite utješeni činjenicom da je vaše dijete imalo slatku smrt.“

I ovdje je dijete umrlo od problema s disanjem i ovdje je prisutna tema nedostatka kliničkog napretka. Ono što je uznemirujuće u ovoj priči je tema „korisnosti društvu“ tog djeteta. Isti izričaj o beskorisnosti života Alfiea Evansa danas sudac upotrebljava u presudi i pojmom „best-interest“ (najbolje za dijete) omogućio je aktiviranje protokola smrti za mališana.

U smrt putem lažnog milosrđa

Uz sve ovo pridodaje se lažno i pokvareno „milosrđe“, u pokušaju tješenja roditelja, a ono je zapravo koje je prouzročio smrt njihova djeteta. Uistinu nema ništa novoga pod suncem. Priopćenje bolnice Alder Hey, iprema tonu i prema konačnom rezultatu, nalikuje programu eugeničke selekcije društva koji je obilježio nacistički režim. Programu koji je u ime savršene nordijske rase i socijalnog darvinizma doveo do ubojstva oko 5 000 djece kojima su bile dijagnosticirane patologije mentalne zaostalosti ili Downova sindroma, mikrocefalije (male glave), vodene glave, iskrivljenja udova ili oštećenja kralježnice, dječje paralize...

A riječ je o pretragama koje kod Alfia nisu nikada ni napravljene.

Na kraju nacistički liječnik obavještava roditelje da je dijete imalo „slatku smrt“. Koliko sličnosti s „udobnošću zajamčenom od medicinskog osoblja u protokolu smrti“ objavljenom prije isključenja aparata. „Od tog trenutka – moglo se pročitati – medicinsko osoblje nastavit će promatrati Alfijevo stanje i razinu udobnosti i pazeći na njegove potrebe i potrebe obitelji, diskretno, ali uvijek spremno žurno pružiti podršku i utjehu.“

Smrću malog Evansa toliko razmahana mitologija Sjećanja na holokaust i nacističku opasnost pojedinih stranaka, ruši se kao kula od pijeska. U Liverpoolu, kao što je to učinjeno i u Londonu s Charliem Gardom i Isaiahom, i kao što se čini već desetljećima po cijelom svijetu s pobačajem i eutanazijom, eugenička selekcija vrste ide naprijed, ravnodušnošću svih, dapače s pljeskom ciničkog i đavolskog svijeta.

Od Sparte do civilizirane Velike Britanije, prošavši preko Trećeg Reicha, ne uspijevamo pronaći razlike.

Mario Udina/ KT