Enzo Bianchi

Pogled na Isusov put


Kršćanska sadašnjost objavila je nedavno knjigu Enza Bianchia Isus Nazarećanin – Muka, smrt, uskrsnuće koju je priredila Gabriella Caramore, a s talijanskog izvornika preveo Roman Karlović.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Knjiga je u izvornom izdanju dio niza nastalog na temelju radijske emisije Ljudi i proroci u realizaciji Radija Tre, a plod je razgovora koje je vodila Gabriella Caramore. Pritom je prior monaške zajednice iz Bosea i poznati talijanski autor duhovne literature odgovorio na niz pitanja o Isusu i Njegovoj muci. Isus Nazarećanin – Muka, smrt, uskrsnuće objavljena je 2010. u Italiji, a hrvatsko izdanje na 103 stranice pod okriljem Kršćanske sadašnjosti objelodanjeno je u biblioteci Metanoja.

Četiri poglavlja

„Enzo Bianchi na ovim stranicama otvara pogled na jedan put. To je onaj teško prohodan, naporan i dramatičan što ga je Isus Nazarećanin prošao u dane svoje muke, puta na kojem Bog i čovjek dolaze do izražaja i na njemu se sučeljavaju“, istaknula je Caramore o ostvarenju koncipiranom u četiri poglavlja: Evanđelje i povijest, Četiri „zločina“ zbog kojih je Isus umro, Nužnost i odluka i Prazan grob.

„Unutar tek nekoliko stranica Bianchi brzim tempom i ujedno vrlo promišljeno predstavlja postaje povijesno-kritičkog istraživanja, prosuđuje njegove ishode, vraća se različitim vrelima, bilo hebrejskim bilo rimskim, uređuje kronologiju događaja vezanih za Isusovu muku i smrt, te iznova razmatra – i to podrobno – pravne argumente njegove osude“, kaže, između ostalog, priređivačica o sadržaju knjige.

Povijest i vjera

Caramore ocjenjuje kako Enzo Bianchi nikad ne popušta pred pritiskom pomodne galame, kao ni pred „obredima“ koje nameće medijska komunikacija, koji su, kako nadalje navodi, posljednjih godina uspjeli progutati najrazličitije vjerske teme te ih pritom osiromašiti pa i učiniti ispraznima.

Prema njezinim riječima, nasuprot tomu on se odlučuje zaputiti upravo najneprohodnijim područjem, koje je ponajviše presudno i za povijest i za vjeru te jasno ocrtava teškoće s kojima se suočavaju Crkve kada kreću ususret vremenu u kojem živimo.

„Naposljetku se, kao zaključno poglavlje pripovijesti o muci, pojavljuje uskrsnuće. Ono je najteža od svih postaja na kojima se razvija ta Isusova pripovijest. I u tom slučaju, kao i u drugim odlomcima svoje knjižice, Enzo Bianchi najprije će unijeti reda u povijesne podatke kojima raspolažemo da bi zatim u njima istaknuo događaj vjere, ono 'Ne' koje je izrečeno smrti, onu potvrdu punog života, ono što uskrsnuće može biti za sve ljude“, navela je Caramore naglasivši kako riječi poznatog priora imaju iznenađujuću snagu i mogu na razmišljanje navesti i one koji najviše dvoje i sumnjaju.

Univerzalna nada

„Vazmeno otajstvo nam, po Isusovu uskrsnuću, pokazuje da ćemo i sami uskrsnuti. To je Pavlova poruka, koja nam na paradoksalan način govori da ako nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Isus nije uskrsnuo. Univerzalna nada jest nada u puninu života za čovječanstvo, zahvaljujući Božjem sudu, koji je sud nad zlom ovoga svijeta za sve koji su patili. To je sud u kojem dolazi do ponovne uspostave punine života za sve koji su bili žrtve povijesti, kao i očišćenja u milosrđu svih koji su, s druge strane, činili zlo i stvarali žrtve. To je naša nada i zaključak jedne povijesti spasenja koja se nameće ljudima, svakomu od nas, svemiru, cijelom stvorenju, zato što i ono pati u bolovima i nesavršenosti, uzdiše za otkupljenjem, želi taj ponovni ulazak u puninu života“, zapisao je u svojoj knjizi, između ostalog, o uskrsnuću Bianchi.