S Bogom u novu godinu


Prvi siječnja 1922. Nedjelja. Dan Gospodnji. Pa s Gospodom Bogom našim, unigjimo smjelo u novu go­dinu!

Ruševine su na sve strane. Srušila se prijestolja. Srušile se carske i kra­ljevske krune. Srušili se ideali. Autoritet leži zgažen. Ćudoregje puka kr­vari iz tolikih dubokih rana. »Mir, mir, a mira nema!« A odakle bi i bio mir! »Mir je — da govorimo s Augu­stinom — pokoj u redu«. Red može biti samo onda u čovjeku i u čovje­čanstvu, ako vlada Bog nad čovje­kom, i ako vlada duh nad tijelom, i ako vlada ljubav nad svima. Naža­lost ove svete Trojice nema u današ­njem svijetu. Pa stoga nema ni mira u svijetu.

»On — Krist — jest naš mir«, kaže Apostol. Nikad mira ni spasenja od zemaljskog uživanja. Samo sveta vje­ra donosi nam mir i spasenje. Ona vjera, koju nam propovijeda Crkva katolička. Duh ove vjere jedino čeliči srce i dušu našu.

Pa neka taj brod »Titanic« današnjega vremena brodi kako ga vo­lja; neka se i penje uz valove i pada niz valove; neka se i gubi u magle i u crnu noć; neka čovječanstvo na to­me orijašu brodu bdi ili spava, psuje ili moli, kune ili blagosiva: mi kr­šćani katolici znamo u koga vjeruje­mo, znamo svojega božanskoga Kor­milara, koji će nas napokon na lagjici Petrovoj uvesti u svoju sigurnu luku. Ova svijest, da nas Bog i Spas neće ostaviti, drži nam srce u radosti i u toplini, pa makar se oko nas bure i oluje i ne znam još kako nadimale i bjesnile.

Mi vjerujemo u onu svetu: »Oni­ma, koji ljube Boga, sve izlazi na do­bro«. Pa zato i jesmo i ostajemo i u novoj godini 1922. »nadanjem veseli« (Rimj. 12, 12.), pa makar i na — ruševinama.

Nedjelja 1922. / br. 1 / str. 2