Pjesma Hrvatskih seljaka


Dalje od nas, nevjerni izrode,

tvoje voćke nikad ne urode,

tvoje staze u gnusobu vode,

i tvoje su glavoboljne vode!

Dalje od nas, vi bezbožne noći,

vi ste gluhe, bez duha, bez moći,

vaše srce prepuno je leda,

vaše oko samo u mrak gleda;

vaša memla živote satire,

i vaš požar što stigne proždire;

samo bura oko vas se vije,

što usjeve u klici pobije!

Mi hoćemo, da nam cvate gora,

i da zlatna zasine nam zora,

i da kiša blagoslove lije,

i da sunce s neba nas ogrije,

i da bude velikih klasova,

da vremena dočekamo nova,

da čujemo pjesmu boljih dana

i slavuje sa procvalih grana,

da nam srca i kandila gore,

da se pjesme Svevišnjemu ore.

Mi hoćemo da budemo ljudi,

krv junačka ključa nam iz grudi,

naše srce punim plamom gori,

davorija iz njega se ori,

što mrtvace iz grobova budi,

što slobodu svomu Domu žudi.

Nad nama je sa Nebesa sila,

nesvladiva, božanska i mila.

Mi hoćemo na izvore čiste,

mi smo Tvoji Apostoli, Kriste,

Tvoje stvari i naše su iste!

Nas strah nije od vremena tmurnih,

od gromova, od valova burnih!

U nama je duša puna nade,

i znat ćemo sve raspršit jade,

i otjerat to graktanje vrana,

mi sinovi sunčanoga dana,

mi vitezi duha i mejdana,

mi smo prava mučenička grana!

Mi se, Kriste, oslanjamo na Te,

Tvoje ruke naše su granate,

Tvoje Srce kolijevka snage,

Tvoje oči zvijezde su nam drage,

Tvoje Ime sveti nam je znamen,

za čast Tvoju spremni smo u plamen!

Mi ne damo, Kriste, Tvoga hrama,

duša naša za Te vatra sama,

nas ne plaši ni gvožđe ni tama,

nas nikakvo nasilje ne slama!

Nas iz vjere ništa ne istjera,

kao more duboka nam vjera,

i tvrda je kao stanac kamen,

i žarka je kao sunčev plamen:

vjerujemo, Kriste, u Te! Amen.

Iv. Ev. Šarić

 

Katolički tjednik 1936 / br. 47 / str. 5