Spectator (Zemun):

Kulturno-vjerske prilike katolika u Jugoslaviji


Dvije tri godine pred prevratom isticali su mnogi katolici bojazan, da bi im u Jugoslaviji mogla vjera i Crkva stradati radi agresivnosti srpskog plemena. No uvijek smo ih uvjeravali, da vjera neće biti zapreka našem nacionalnom ujedinjenju i sretnom životu, držeći se ove rečenice, narodu našem tako svojstvene: brat je mio, koje vjere bio.

Ovi su se bojazljivci smirili s tom pomišlju, a drugi su katolici us­trajno radili na ostvarenju slobod­ne Jugoslavije. Oslobogjenje nesa­mostalnih naroda nije posljedica same oružane sile, nego u prvome redu posljedica probugjene nacio­nalne svijesti.

Za vrijeme je svjetskog rata po­rasla naša nacionalna svijest neo­čekivanom jakosti i počelo je real­no spremanje za samostalnost. Glavni su radnici bili Jugoslavenski odbori u inozemstvu, Jugoslaven­ski klub u Beču, pristaše oko dnev­nika »Narodna Politika« i »Hrvat­ska Država« (narodni klub).

Jugoslavenskom su klubu u Be­ču bili duševni vogje, koji su naj­više imali da izdrže: Dr. Krek i Dr. Korošec (svećenici) sa slovenskom pučkom strankom (katolici).

Narodnu su politiku vodili Dr. Rogulja i Dr. Šimrak (svećenik), podupirani cjelokupnom mlagjom generacijom katoličkoga pokreta. Oko »Hrvatske Države« okupljalo se ostalo katoličko svećenstvo, koje nije bilo sklono radikalnom kato­ličkom pravcu »Narodne Politike«.

U militarističkoj je Austriji bila ovakova borba opasna, pak se je ipak nijesu bojali katolički vogje naroda.

Za Jugoslaviju su više uradili bi­skupi Jeglić i Mahnić, pa svećenici Dr. Krek, Dr. Korošec i Dr. Šimrak, nego današnji »državotvorci«, koji su do zadnjega časa sjedili u foteljima peštanskog parlamenta. Dok je Austrija uporno tražila, da Rim suspendira Jeglića i dok su s ba­junetama tjerali po Zagrebu Dr. Kreka i Dr. Korošca, dotle su da­našnji vladinovci uvjeravali Tiszu o lojalnosti hrvatskoga naroda.

Iza veselih dana oslobogjenja dogje i iznenagjenje.

Brzo se zaboravilo na zasluge i patnje katoličkih svećenika, pak se danas himbeno svi borioci-katolici za Jugoslaviju nazivaju crno-žutim Austrijancima, a ona gospoda iz peštanskoga parlamenta jedinim državotvornim elementom.

Ne samo da su zaboravljene za­sluge, nego su katolici smatrani nekim opasnim i nesigurnim ele­mentom.

Nedjelja 1922 / br. 28 / str. 2