Suvremenost fatimskih poruka

Pobožnost prvih subota i posveta Srcu Marijinu


Vrijedi opetovano progovoriti nešto o samim fatimskim ukazanjima te Gospodinovoj i Marijinoj izričitoj želji da se cijeli svijet posveti njezinu Prečistom Srcu.

Piše: dr. fra Tomislav Pervan  

Minula godina protekla je u sjećanju na stotu obljetnicu fatimskih ukazanja Blažene Djevice Marije malim nepismenim pastirima u portugalskoj Fatimi. Ti pastiri, Lucia, Francisco i Jacinta, znali su samo jedno, moliti krunicu i čuvati stada. Na njima se očituje Božja logika, kako Bog izabire malene, neznatne, neugledne, djecu, da bi postidio one koji se nečim "grade", koji su nazoviveličine što određuju tijek povijesti. Ta je godina, isticali smo tijekom ove godine, bila i prijelomna godina u cijeloj svjetskoj povijesti. Nakon te godine na svjetskoj pozornici ništa više nije bilo kao dotada. Sve je krenulo u drugom, uglavnom u krivom smjeru. 

Stoljeće ratova i smrti

Prvi veliki svjetski sukob uzeo je više od 20 milijuna žrtava, potom prva velika svesvjetska epidemija, tzv. španjolica, gripa koja je pokosila70 milijuna žrtava (ako se izuzme kuga što je harala Europom u 14. stoljeću. Ona je gotovo prepolovila europsko pučanstvo te pokosila 40 % onodobnog svećenstva). Iste godine, 1917., spomen na 400 godina Lutherova zapadnoga raskola, ali i 200 godina od utemeljenja prve masonske lože kojoj je cilj razoriti Božje djelo u svijetu - Crkvu. Jedan je stožernik Crkve ovih dana izjavio otvoreno kako je Martin Luther djelovao protiv Duha Svetoga, pa je izlišno slaviti početak protestantske reformacije, dok Vatikan izdaje poštansku marku u spomen na taj čin. Ovih smo se dana prisjećali i krvavoga Oktobra u Rusiji gdje se zbio točno prije 100 godina komunistički prevrat. Obljetnica je minula tiho, osim u Zagrebu, na tzv. Filozofskom fakultetu gdje je izvješena crvena zastava, nitko je nije slavio jer se nema što slaviti. Svijet slavi i Francusku revoluciju 1789., međutim, ni tu se nema što slaviti, jer je plodila gorkim i otrovnim plodovima u Europi i svijetu. Komunisti su preuzeli vlast i započeli svoj krvavi ples najprije u Rusiji, a onda diljem cijeloga svijeta te su do danas, prema nekim računicama, pobili oko 130 milijuna ljudi, četiri-pet puta više od nacista i fašista. Ljevičari o tome nijemo šute. Čini se da se u minulom stoljeću u potpunosti ozbiljuje razgovor komu je svjedok papa Leon XIII., kad je Gospodin Isus prepustio Sotoni stoljeće da svijet i Crkvu "rešeta", da bude gospodarem svijeta i očituje svu svoju paklenu, razornu, smrtonosnu snagu.

Suvremenost fatimskih poruka

Vrijedi još jednom istaknuti suvremenost fatimskih poruka o čemu je zborio i veliki papa Benedikt za svoga pohoda Fatimi 2010. Tom je zgodom rekao kako fatimske poruke nisu izgubile ništa od svoje sudobnosti, makar je sveti Ivan Pavao II.bio osvjedočen da su se fatimske tajne ispunile u atentatu na Papu, koji se dogodio točno na dan prvih fatimskih ukazanja, 13. svibnja 1981. Fatimska misija nije završena kao što nisu prestale biti aktualne poruke ni iz drugih mjesta gdje se Marija tijekom stoljeća ukazivala. U godini Velikog jubileja upravo je kard. Ratzinger po želji svetog Pape dao teološki tumač fatimskih tajna, sadržaj i poruku.

Da, neki će reći ili prigovoriti, kako su Marijina ukazanja privatna te vjernike ne obvezuju. Ne obvezuju ih utoliko, ako su osporavatelji i kritičari sveti, obraćeni, žive svetim životom, pretaču Radosnu vijest u svoj život, žive kao što veli Apostol "u Kristu"i Krist u njima. O čemu je zapravo riječ u privatnim objavama i ukazanjima? Privatna mistična iskustva nisu dio vjerovanja ni objave Isusa Krista. Objava je završena, ona je potpuna i savršena. Privatne objave ne dodaju ništa objavi Isusa Krista koji je završna Božja Riječ u povijesti. "Privatne objave" te Marijina poruke tijekom povijesti imaju zadaću posvijestiti vjerske istine koje su pale u zaborav, aktualizirati objavu u pojedinim vremenima, kad ljubav ohladi. Upravo su to ova vremena. Marijina ukazanja i privatne objave lijek su za pali svijet, ponuda iz Božje "ljekarnice" bolesnu čovječanstvu. Ukazanja stavljaju naglasak na ono što je vremenom palo u zaborav. Uloga je privatnih objava pretočiti Gospodinovu Radosnu vijest u konkretni život i vrijeme. One su životna pomoć, naputnik i putokaz do Gospodina koji hoće da se vratimo na put spasenja.

Vrijedi podsjetiti se na fatimska ukazanja. Bijaše ih šest, u svakome od šest naglasak je na obraćenju svijeta i molitvi krunice.

U drugome ukazanju vidioci su imali viziju pakla. Marija im je poručila: „Vidjeli ste pakao u koji idu duše bijednih grješnika. Da bi ih spasio Bog želi da se ustanovi pobožnost momu Prečistom, Bezgrješnom Srcu. Budu li ljudi činili što vam kažem, mnoge će se duše spasiti, nastat će mir“. „Ovaj rat ide svomu kraju. Ako pak ljudi ne prestanu vrijeđati Boga, buknut će još strašniji rat“ (Drugi svjetski). Bog će „kazniti svijet zbog njegovih zlodjela ratom, glađu, progonom Crkve i Svetoga Oca…Da bi se to spriječilo, doći ću i moliti posvetu Rusije momu Bezgrješnom Srcu te pokoru i pričest prvih subota“. Vidioci nisu imali pojma što je to „Rusija“. Mislili su da je to neko žensko ime.

Spomen Srca Isusova i Srca Marijina

Poruka vezana uz prve subote identična je s potonjim tzv. velikim obećanjem što ga je sestra Lucija primila 10. prosinca 1925. u španjolskoj Pontevedri. Naime, 16. lipnja 1921. imala je vidjelica Lucija sedmo i posljednje ukazanje na izvornom mjestu ukazanja u Cova da Iria. Marija je poručila: „Slijedi put kojim će te biskup voditi. To je za tebe Božja volja.“ Prema preporuci svog biskupa ona je od 1921.- '25. boravila u internatu sestara Sv. Doroteje u Portu, pri čemu je njezin identitet bio skriven od javnosti. Lucija je imala silnu želju postati karmelićankom. Kako je ta želja bila gotovo neostvariva, jer su svi samostani u njezinoj domovini zbog protucrkvene vlasti bili zatvoreni, slijedila je savjet pristupiti sestrama Sv. Doroteje. Budući da su protucrkveni, masonski zakoni u Portugalu bili na snazi i za te sestre, ona je vrijeme svoje formacije provela u obližnjoj Španjolskoj, u Tuyu i Ponteverdi.

Stupila je u novicijat 1925., a 10. prosinca te godine njezinu je sobu obasjala silno svjetlo. Ukazala joj se Majka Božja s Djetetom Isusom. Viđenje je opisala svomu biskupu riječima: „Presveta Djevica ukazala mi se u Ponteverdi 10. prosinca 1925. na svijetlom oblaku; sa strane je stajalo Dijete. Presveta Djevica stavila je svoju ruku na moje rame i pokazala mi srce s krunom od trnja koje je držala u drugoj ruci. Dijete je prozborilo: 'Imaj smilovanja sa Srcem svoje Presvete Majke, okrunjeno trnjem, Srce koje nezahvalni ljudi trajno probadaju. Nitko ne čini nikakvu pokoru, ne ispašta niti okajava grijehe kako bi ih iščupao iz njezina srca.' Na to je Presveta Djevica kazala: 'Kćeri moja, pogledaj moje Srce okrunjeno trnjem kojim ga nezahvalni ljudi svojim hulama i nezahvalnostima trajno probadaju. Potrudi se barem ti da me utješiš i poruči kako ja obećajem da ću priteći u pomoć u smrtnom času sa svim milostima za spas tih duša svim onim dušama koje prvih pet subota pristupe sakramentu ispovijedi, prime svetu pričest, izmole krunicu i petnaest minuta posvete zajedno sa mnom razmatranju petnaest otajstava krunice u nakani da mi dadnu zadovoljštinu'.“

Spomen Srca Isusova i Srca Marijina imamo već 1916. u molitvi koju je Anđeo Portugala poučio djecu-vidioce. Anđeo je pružio Jacinti i Franciscu kalež s Kristovom krvlju riječima: „Primite Tijelo i pijte Krv Krista koji je tako strašno vrijeđan po nezahvalnim ljudima. Dajte zadovoljštinu za njihove grijehe i tješite svoga Boga“. Kad su vlastita majka i sestra sumnjičile Luciju zbog prijevare, Marija ju je utješila riječima 13. lipnja 1917: „Dijete, mnogo patiš? Ne daj se obeshrabriti! Nikad te ne ću napustiti. Moje Bezgrješno Srce bit će tvoje utočište te put koji će te voditi k Bogu“. Toga nadnevka Marija se ukazala djeci sa srcem u ruci iz koga je sjala snažna svjetlost. Lucija se prepoznala u tome svjetlu koje se izlijevalo na zemlju dok su Francisco i Jacinta iščeznuli u svjetlu koje se dizalo prema nebu. Svomu je ispovjedniku 1927. Lucija protumačila to viđenje kad je Gospa obećala da će doskora uzeti k sebi u nebo njih dvoje, dok ona mora ostati još neko vrijeme na zemlji. Živjela je do veljače 2005. zbog poruka koje je trebala prenijeti svijetu. Isus se želi njome poslužiti da bi ga ljudi upoznali i uzljubili. Sam Gospodin Isus želi ustanoviti pobožnost Marijinu Bezgrješnom Srcu. Tko bude obavljao tu pobožnost, Marija mu obećaje spasenje.


Lucijin dugi život povezuje se s pobožnošću Bezgrješnom Srcu Marijinu, pobožnošću prvih subota. Još od ranoga srednjeg vijeka subota se računa kao Marijin dan. Stoga se Marijino obećanje nadovezuje na ustaljenu praksu uz dodatnu pobožnu ispovijed, pričest, molitvu krunice, razmatranje otajstava krunice tijekom petnaestak minuta. Usporediti se to dade s onim što je Gospodin obećao sv. Margareti Mariji Alacoque u 17. stoljeću spram pobožnosti Božanskom Srcu Isusovu te devet prvih petaka.

Doprinos trijumfu Marijina Bezgrješnoga Srca

Nitko naravno nije dužan vjerovati u ta obećanja. Ali su po sebi vjerodostojna zbog sveta života nositelja tih poruka koje su Gospodin i njegova Majka prenijeli pojedincima. Lucijin biskup iz Leirije odobrio je tu pobožnost prvih subota 1939. Već smo gore nabrojali koji su uvjeti za pobožnost kako bi se dala zadovoljština za tolike grijehe i uvrjede. Naime, ispovijed prve subote (a može i koji dan prije) da bi se čovjek dobro pripravio za pričest – da bi postao prijatelj Božji. Potom sveta pričest koja nas povezuje s mukom i smrću te uskrsom  Gospodnjim, molitva krunice (pet desetaka), promišljanje i razmatranje o krunici (može biti i o jednom otajstvu), a sve treba biti uronjeno u kajanje i zadovoljštinu za grijehe svijeta. Sve se usmjeruje prema Srcu Isusovu i Marijinu.

Peta točka pretpostavlja usmjerenost prema dva Srca, Isusovu i Marijinu. Marija sudjeluje u otkupiteljskom djelu svoga Sina. Marija govori o svome trnjem okrunjenu Srcu. Odnosi se to na majčinsku supatnju. Kad u viđenju pokazuje svoje trnjem okrunjeno Srce, Marija smjera na svoju patnju pod križem, ali i za cijeloga Isusova zemaljskog života. Govori, savjetuje kako je možemo "tješiti". Kako? Pa slijedeći je na njezinu životnom putu. Biti uza nju, ispaštati i okajavati grijehe koje smo ili sami počinili ili ih drugi čine. Mnogi su svetci imali za svoga života mistična iskustva, dok je Marija cijeli život hodila putem vjere. U tome smo joj slični, odnosno, ona je Majka i naše vjere. Uzor vjernika. Tek je u nebu imala savršenu viziju Boga, nakon što je dušom i tijelom uznesena u slavu. Ovdje je na zemlji Marija bila 'pomoćnica' svoga Sina, proživljavala njegove radosti, žalosti i patnje, bila dionikom tajna-misterija njegova života (stoga se sjećamo njezinih "radosti i žalosti").

Ispovjednik sestre Lucije pitao ju je, zašto upravo pet subota. Zašto ne devet ili sedam. Na to nije znala odgovoriti, ali joj je sam Gospodin u molitvi pred Presvetim godine 1930. dao odgovor. Brojka pet odnosi se na pet grijeha i huljenja (1) protiv Bezgrješnoga začeća Marijina; (2) njezina djevičanstva; (3) njezina bogomajčinstvana što spada i odbacivanje Marije kao Majke svih ljudi; (4) zadovoljština za sve one koji kušaju usaditi u djecu nevjeru, ravnodušnost, prijezir ili štoviše, mržnju protiv Bezgrješne Djevice; (5) se odnosi na sve one koji izravno vrijeđaju ili se ismijavaju s Bogorodicom, preziru njezin lik, grde ga ili pak danas blasfemično s Marijom postupaju, u javnosti, na pozornici, filmskoj industriji itd.

Sveti papa Ivan Pavao II., čije životno geslo bijaše TotusTuus, preminuo je prve subote u mjesecu travnju, dok se na Trgu Sv. Petra molila krunica u duhu fatimskih poruka. Sve to bijaše na uočnicu Bijele nedjelje, Nedjelje božanskoga milosrđa, koju je za cijelu Crkvu uveo upravo spomenuti sveti Papa. U totalu je to golema poruka za naš naraštaj. Dati se od Marije voditi k Isusu, odricati se grijeha, pristupati sakramentu pomirenja, povezivati se čvrsto s Gospodinom u euharistiji. Pretpostavke su to za snažan duhovni život, promicanje Božjega djela u svijetu, širenje kraljevstva Božjega. Sve to doprinosi konačnom "trijumfu"Marijina Bezgrješnoga Srca.

Vrijeme je uključiti se djelatno u Marijino djelo koje je započelo u Fatimi a nastavlja se trajno u Crkvi, u kojoj se Marija štuje i časti.