Teološki pogled

Dragocjen si, otkupljen si – raduj se! Aleluja!


Nauči cijeniti druge, promatrati druge, ljude oko sebe, očima kojima ih promatra sam Isus. Mnogi nisu svjesni da su dragocjeni, vrijedni.

Foto: Lidija Pavlović-Grgić

Foto: Lidija Pavlović-Grgić

Piše: Fra dr. Tomislav Pervan

Mnogi nisu svjesni da su dragocjeni, vrijedni. Mnogi su u životu nesigurni, nestabilni, nemaju samopouzdanja. Reci im: Vrijedan si. Dragocjen si. U Božjim, u Isusovim očima. U mojim očima. I kakav je Bog prema meni, takav sam i ja prema tebi i svim ljudima. 

Ono što za Pipa Joycea iz Australije bijaše krajnje naravno, drugima se vijest činila čudnom,neobičnom. Kad je jedna od njegovih zlatnih ribica imenom George oboljela od nekakva tumora, platio je skupi kirurški zahvat na ribici da bi je oslobodio opake izrasline. Mnogima to bijaše glupost, ludost, jer u Australiji zlatna ribica ne košta više od tri dolara, a on je za operaciju morao „iskeširati“ kojih 300 dolara u specijalnoj klinici za oboljele kućne ljubimce. S tim je novcem mogao nahraniti i spasiti toliko djece u Africi. Ali za njegovu ribicu operacija bijaše spas. Nije mogla uzimati hranu, nije se osjećala normalno u društvu drugih ribica, od njih je doživljavala „mobbing“. Operacija joj je spasila život. I mogla je nastaviti normalno živjeti.

Koliko je vrijedan život zlatne ribice? Vlasniku mnogo. Bila je ona dio njegove obitelji. Mi, drugi, gledamo nato drukčijim očima. Reći ćemo, čemu toliko rasipništvo? Zlatna ribica nije vrijedna tih zahvata ni novaca. Ali, tko određuje cijenu ribice? Možda jedino ljubav koju njezin vlasnik gaji prema njoj.

Ima li čovjek cijenu?

Protupitanje: Tko i što određuje cijenu i vrijednost čovjeka? Jesmo li neplativi ili plativi? Ima li zapravo čovjek cijenu? Ekonomija ima drukčiju računicu. Ona računa s ljudskim vrijednostima, ali ne kako bismo mi to htjeli ili željeli. Koja od svjetskih računica zbilja zbori nešto o vrijednosti nas ljudi? Našoj istinskoj vrijednosti? Danas se govori o vrijednostima i vrjednotama. Sve se pretvorilo u tržište. Pojam „vrijednosti“ i „vrjednota“ pojavio se otkako imamo tržište, od racionalizma i Kanta.Posvuda vrijednosti i vrjednote. U Bibliji nema pojma cijene i vrijednosti, nego su ondje krjeposti, vrline, svetost. O tome se danas ne govori ili malo tko govori, pa i u samoj Crkvi.

Kad se procijeni vrijednost kemijskih sastojaka našega organizma, ugljika, kisika, vode – cijena je otprilike desetak dolara. Je li to naša istinska vrijednost? Ili pak samo naša „robna“ vrijednost? U našem susjedstvu ženu se može „kupiti“ za otprilike 800 eura, u Africi možete posvojiti dijete za kojih 20 000 dolara. Je li vrijednost čovjeka u energetskoj snazi i vrijednosti njegovih mišića? U radnoj sposobnosti? Ucijeni njegovih organa na tržištu? Što i koliko nudi životno osiguranje u slučaju smrti?

Osiguravajuća su društva, ali i kreditne novčarske ustanove krajnje oprezne kad je riječ o životnim osiguranijima ili kreditu. One računaju s godinom rođenja, starosnom dobi, izgledima za sretni ishod operacije, s godinama s kojima se može još računati. Isplati li se ili ne isplati neki zahvat, što se još od klijenta može očekivati glede starosne dobi? Ako si prevalio pedesetu, samo ti Bog i dobra „veza“ mogu pomoći da dobiješ posao…

Nakon napada na njujorške Twin-Towersu rujnu 2001. osiguravajuća su društva procijenili vrijednost zaposlenika u kuhinji koji je stradao na kojih 250 000 dolara, dok je vrijednost odštete za bankara koji je poginuo procijenjena na 7,1 milijun dolara! Dakle, ni u smrti nismo jednaki. Barem ne prema tim računicama i vrijednosnim prosudbama.

Vrijednost čovjeka može biti krajnje različita. Amerikanci su raspisali više od 20 milijuna dolara za informacije gdje se krije BinLaden. Na kraju su zaključili – glavu su mu procijenili na 25 milijuna dolara. Do danas je prijeporno komu će taj novac dopasti, a on je već godinama mrtav.

I nadalje postoje dobre prilike postati „milijunašem“. Znamo kolike je nagrade raspisala američka administracija za glave vođa Islamske države. Nižerangirani teroristi imaju svoju cijenu. Nisu, međutim, skupe samo glave terorista. Obitelji smrtno stradaloga vozača A-formule AyrtonaSenne londonski Lloyd isplatio je policu osiguranja u iznosu od 16 i pol milijuna eura.

Kako stvari stoje s osiguranjima, primjerice, američkih predsjednika? Kad je 2009. Obama posjetio njemačkiDresden, osiguranje je iznosilo 40 milijuna eura. Dakle, nimalo jeftino. Daleko su jeftinije glave vojnika i čuvara, onih u tjelesnoj gardi, ako im se što dogodi. Ti pak stavljaju na kocku svoje glave i živote za druge. Što je sa suvremenim robljem, i ovdje u Međugorju, gdje je nekima radni dan od šest ujutro pa do pola noći? Za mizernu, bijednu plaću, radnice mogu biti sretne da su uopće primljene na posao. Ponekada u nebo vapijući grijeh napose u odnosu na majke s malom djecom.

U sjevernom Sudanu cijena djevojčice od 13 godina iznosi kojih 50 eura! Koja ironija! Kako je u automobilskoj industriji, primjerice u Brazilu i Meksiku ili u Kini gdje se montiraju „pametni telefoni“? Trump je dobio izbore upravo stoga što je obećao vratiti proizvodnju u Ameriku. Dokle seže granica „prema dolje“u procjeni vrijednosti pojedinoga ljudskoga bića?

Islamističkimsamoubojicama ljudski život nema nikakve vrijednosti. Koliko djece umire od gladi, koliko ih je nasmrt pretučeno? Pitamo se, jesmo li zbilja vrjedniji od one zlatne ribice? Ako je odgovor „da“, pitamo se, zašto odgovor mora glasiti „da“?

Otkupljeni smo krvlju Kristovom 

Zacijelo stoga što nas netko ljubi. Vrijedni smo nekomu. Dragocjeni. Dragocjeni do te mjere da za roditelje primjerice nema cijene, da ne prežu ni pred čim, samo da spase život teško oboljela djeteta.Novac tada ne igra nikakvu ulogu.

U tome smo nalik Nebeskom Ocu.

Prema Svetom pismu za nas je plaćena velika otkupnina (usp. 1 Kor 7,23), ne u „srebru ni zlatu“ (1 Pt 1,18), nego „dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane“ (1 Pt 1,19). Dakle, ne kreditnom karticom, nego nečim najdragocjenijim što postoji, životom, krvlju samoga Božjega Sina! To daleko nadmašuje sve ucjene koje otmičari uglednika, „kapitalaca“, traže za slobodu otete osobe. Otkupnina zna dosegnuti pedeset milijuna eura da bi je pustili na slobodu.

Za našega Boga ne postoji cijena da bi čovjeka otkupio, oslobodio iz vlasti Zla i Zloga. Naći ćemo to u Starom zavjetu, u Proroka Izaije (gl. 43), gdje nam „sam Bog jamči da nas ljubi, da nas je stvorio, imenom pozvao, da smo njegova svojina. Vode nas neće potopiti, vatra nam neće nauditi“, za nas je dao sve da bi nas spasio i otkupio, kao svoju otkupninu.

Zavirimo li u povijesne zapise, vidjet ćemo kolika bijaše otkupna cijena za pojedine povijesne osobe. Engleski kralj Richard Lavljega Srca vraćao se s križarske vojne i u Austriji je bio zarobljen. Engleska je platila za njegovo oslobađanje 6 000 vjedara srebra. Kad je Francesco Pizarro zarobio kralja Inka Atahualpu, njegov je narod platio za njega otkupninu – 25 tona zlata i srebra. Tjednima su Inke talile sve svoje dragocjenosti i dovozile nezasitnom Španjolcu. Na kraju, kad od njih nije imao što više iznuditi, dao je kralja ubiti. Svatko, naime, tko plaća otkupninu zna –nikada to nije do kraja zajamčeno. Ali se čovjek nada. Nada se da će nakon plaćanja ljubljena osoba biti slobodna, da će je moći zagrliti, poljubiti. Jer, tko ljubi, nema u glavi hladnu računicu, kao što to čine osiguravajuća društva ili novčarske kuće, nego daje sve od sebe.

Bog je dao, Bog daje daleko više od svih ostalih.

Dao nam je svoga Sina. U Njemu nam je dao sve.

Na križu je prolio svoju krv za nas.

Za nas!

Kolika je njezina kemijska vrijednost i cijena?

Nitko ne bi taj život osigurao na deset milijuna dolara.

Ali, kakvi smo mi, bijedni i tvrde šije robovi?

Daje sve za nas.

Čime mi uzvraćamo tu prema ljubav Bogu, Isusu?

Jeftino, krajnje jeftino.

Juda je Isusa procijenio na 30 srebrnika – cijena onodobnog roba na tržnici.

Ili danas mjesečna plaća radnika na plantažama banana u Ekvadoru.

Nerijetko ga izdajemo i prodajemo za još jeftiniji i manji iznos. U bescjenje.

Učini nešto lijepo za Gospodina

Kako bismo postupali s Njim da smo živjeli u Njegovo vrijeme, kad je kao čovjek među nama hodio? Ne vjerujem da bismo bili bolji u odnosu na Isusa od onih koji su tražili njegovu smrt. Jer, tko je onda računao sa sretnim ishodom, nakon križa i smrti? Tko je računao s Uskrsom?

Ako je onaj sa zlatnom ribicom prema našem poimanju nerazumno postupao, možemo reći, naš je Bog postupao još „nerazumnije“, neshvatljivije prema nama. Bog je nad nama i prema ljudskim računicama, njega ne bi trebalo biti briga za nas. Koliko radosti pričinjamo svomu Bogu? Malo ili nimalo! Što se nas tiče, njemu bi moglo biti svejedno u odnosu na nas. Pa neki misle, ništa se ne bi izgubilo kad bi ljudski rod nestao s lica ovoga planeta.

Bog je kadar u svakome trenutku uništiti nas te stvoriti nove ljude, novi narod (usp. Post 2,7; Mt 3,9: „Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu“) bez tumora, bez rak-rane grijeha. Ali to ne čini. Ne znamo s kojega razloga smo mu dragocjeniji od mnoštva vrabaca (Mt 10,29) ili onih zlatnih ribica. Zacijelo, iz ljubavi. Silne, beskrajne ljubavi kojom nas je ljubio i ljubi nas. „Bog je do te mjere ljubio svijet da je dao svoga Sina – Jedinorođenca, da nitko od onih koji u njega vjeruju, ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16).

Da, tu je kvaka. Vrijedan sam, dragocjen, svomu Bogu, sa svim svojim grijesima, pogrješkama, promašajima. Vrijedan sam, vrijedan si – a cijena je Njegova smrt na križu! Božja ludost!? Da, takvo nešto. Za mene i tebe, tebe i mene.

Bog vidi nešto u tebi, meni, nama. Ne kao što to čine osiguravajuća društva ili novčarske kuće. I što mu se dopada na tebi, meni? Snaga, mišići, inteligencija, privlačnost, posebne sposobnosti, karijera, uspjesi? Sve ono čime se želiš dodvoriti drugima? – Ne, Bog gleda i vidi daleko dublje, više i dalje.

Promatrao nas je u majčinoj utrobi, promatrao nas je kad smo izišli iz majčina krila i kad nas je majka privinula na svoje grudi. Promatrao nas je u odrastanju, pa i onda kad smo drugima bili nebitni. Slušao nas je kad su drugi od nas okretali glavu, kad smo bili do grla u problemima. I ništa se od svega toga nije promijenilo na našemu Bogu. Pa ni onda kad smo dolazili s lošim ocjenama doma, kad nismo ni u čemu uspjeli. On je Bog tvoj i moj. Dragocjeni smo u njegovimočima. Pa makar i ne bili jedan Messi ili Ronaldo za koje se „keširaju“ stotine milijuna eura… Pa ni onda kad nitko na tebe/mene ne će staviti ni „centa“. Kad te i sami tvoji ukućani budu otpisali, izbjegavali.

Platio je za tebe i mene cijenu! Cijenu da mu možemo biti prijatelji. Prijateljstvo je neplativo. Za Isusa mi nemamo cijenu, jer je on svojim životom platio tvoju i moju cijenu. Ako je to ludost, budimo zajedno s Isusom ludi. Božja ludost mudrija je od ljudi, Božja slabost jača je od ljudi, u križu i na križu (1 Kor 1,18-25).

Učini(ti) nešto lijepo za Gospodina! Kao Marija koja je pomazala Gospodina skupocjenom, nardovom pomasti, da se cijela prostorija ispunila mirisom koji se onodobno dopremaos podnožja Himalaja! Nauči cijeniti druge, promatrati druge, ljude oko sebe, očima kojima ih promatra sam Isus. Mnogi nisu svjesni da su dragocjeni, vrijedni. Mnogi su u životu nesigurni, nestabilni, nemaju samopouzdanja. Reci im: Vrijedan si. Dragocjen si. U Božjim očima. U mojim očima. I kakav je Bog prema meni, takav sam i ja prema tebi i svim ljudima. Pavao nas sve poziva da budemo Božji nasljedovatelji. Ne oponašatelji, imitatori, nego da činimo kako je i što je on učinio za tebe, mene, nas.