Dr. Stjepan Šterc, demograf

Demografski je slom realnost - nužno je probuditi se


S obzirom da su Ujedinjeni narodi nedavno predstavili projekciju stanovništva za narednih stotinu godina, o demografskoj slici hrvatskoga naroda za Katolički tjednik je govorio prof. dr. Stjepan Šterc, jedan od vodećih stručnjaka na ovom području.

Razgovarao: Josip Vajdner

Prof. Šterc je rođen 1953. u Desnoj Martinskoj Vesi, a visoku naobrazbu stekao je u području geografije s osobitim naglaskom na demografiju. Predavao je na Ratnoj školi Ministarstva obrane RH i Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je 40-ak znanstvenih radova, 16 studija i elaborata i 34 stručna rada te sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima i raspravama.

U razgovoru, uvaženi Profesor podsjeća na „žilavost“ hrvatskog naroda, ali upozorava i na opasnosti od zanemarivanja pogubnih demografskih činjenica sadašnjosti.

„Hrvatska i Hrvati nisu dosad u povijesnom slijedu slomljeni ratovima, usprkos velikim vojnim silama i populacijama u okruženju, no danas se slamaju na najosjetljivijem pitanju budućnosti: na demografskom. Zato što smo apsolutnim brojem mali i zato što u našim prostorima nikad više nećemo imati tzv. fiziološku rodnost hrvatskog naroda“, kaže dr. Šterc te glede demografske problematike Hrvatske i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini naglašava kako je to „jedina problematika u kojoj su svi parametri i trendovi negativni i kojoj se istovremeno posvećuje toliko malo pozornosti“.

„Stalno ukazujući znanstveno na objektivno postojeći i jako vidljiv problem demografskog nestanka hrvatske populacije, sve više postajemo remetilački čimbenik ustabiljene političke strukture dominantne sebičnosti i iskrivljene lojalnosti. Istovremeno su demografski parametri poražavajući, a projekcije na osnovi dosadašnjih trendova pune su neizvjesne budućnosti. Prosječna starost ukupne hrvatske populacije (u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini) vjerojatno već danas iznosi 45 godina, prirodni je godišnji pad stanovništva prešao 20 000 osoba (više umrlih nego rođenih), rodnost se spustila na ispod 40 000 rođene djece godišnje, smrtnost je prešla 60 000 umrlih, negativna je vanjska migracijska bilanca vrlo vjerojatno prešla 80 000 osoba godišnje, prema demografskoj smo tipizaciji u izumiranju i dubokoj starosti, demografski je slom realnost, projekcije su poražavajuće itd., itd. Najgore je od svega što je hrvatsko društvo u dubokoj krizi i bez vrijednosti koje su nas krasile kroz prošlost, kod oslobađanja od agresije i koje su bile naše civilizacijsko dostignuće“, upozorio je prof. Šterc.

Ukazao je i Europa u cjelini nasuprot Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi i posebno u odnosu na Afriku doživljava ukupnu depopulaciju stanovništva sa svim pratećim negativnim demografskim pokazateljima te će, prema njegovim riječima, vjerojatno do kraja stoljeća izgubiti gotovo 100 milijuna stanovnika. „Istovremeno će primjerice Afrika sa sadašnjih 1,186 milijardi narasti na čak 4,387 milijardi stanovnika i potpuno je jasno kako se to stanovništvo neće moći zadržati samo na afričkom kontinentu. Za sada je to daleka projekcijska budućnost u kojoj su moguća i racionalna postupanja“, rekao je te istaknuo kako bez obzira na takvu sliku Europe, ipak postaje europske zemlje koje vrlo racionalno planiraju i usmjeravaju svoj demografski razvoj, primarno u službi ukupnog, gospodarskog i inog.

Što bi na ovom planu mogla učiniti Katolička Crkva?

Katolička je Crkva kroz cijelu povijest bila zalog hrvatskog opstanka i sad kad je najviše ugrožen ne bi smjela ostati po strani. Bez obzira na prigovore sekularnosti i slične globalizacijske spike. Katolička bi Crkva zajedno s obje HAZU (u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini) trebala u javnost izaći s vrlo jasnom i čvrstom deklaracijom o demografskoj revitalizaciji, zasnovanom na znanstvenim istraživanjima, projekcijama i modelima. I morali bi jasni reći kako nam je hrvatsko iseljeništvo bogatstvo na kojem se mora temeljiti svaki razvoj u Hrvatskoj pa i demografski.

Imate li podatke glede Hrvata u Bosni i Hercegovini? Crkvene statistike nisu nimalo svijetle s obzirom da je u protekle dvije godine broj smanjen za oko 30 000…

 Crkvene statistike u Bosni i Hercegovini bitno se razlikuju od službenog popisa stanovništva 2013. godine i prema posrednim pokazateljima (posebno prirodnom padu stanovništva) čine nam se vjerodostojne. Slična je razlika i u Hrvatskoj između službenih podataka o iseljavanju Državnog zavoda za statistiku i statistika zemalja useljavanja. Naročito zabrinjavaju trendovi posljednjih godina pada rodnosti i intenzivnog povećavanja prirodnog pada stanovništva, što vrlo jasno upućuje i na povećanje negativne vanjske migracijske bilance. Politika na sve to reagira slično kao i u Hrvatskoj, postoji zabrinutost, ali se ništa ozbiljnije ne događa niti poduzima, iako je jasno kako bi se cijeli problem trebao postaviti na stratešku razinu i sukladno tome posložiti institucijska, zakonska i provedbena. Crkvene nam statistike govore o vrlo vjerojatno i manje od 400 000 Hrvata danas u Bosni i Hercegovini sa stalnim prebivalištem ili kako kažu definicije EUROSTAT-a stanovništva s uobičajenim mjestom prebivanja.

Posebno su negativni pokazatelji nakon 2013. godine kada je samo u tri godine depopulacija na razini gotovo 30 000 osoba, a prirodni se pad povećao na čak 2 500 osoba! Ozbiljna su to upozorenja kad se povuče trend u slijedećih 5 godina samo prema linearnom smanjenju. Reakcija? Kao da se događa nekomu drugomu i daleko od nas.

Prema popisu provedenom od 1. do 15. listopada 2013. u BiH živi 3 531 159 stanovnika. Međutim, nedavno je UN objelodanio procjene da će, nastave li se ovakvi trendovi, u BiH 2100. godine živjeti manje od 2 milijuna ljudi. Koji je Vaš komentar?

Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini upitan je po puno osnova, a najvažniji razlog upitnosti je definicija stalnog stanovništva i posredno popisivanje za ostale članove domaćinstava kojima uobičajeno mjesto prebivanja nije Bosna i Hercegovina. Zato je i bilo puno političkih prijepora jer se popis više shvatio kao izlazak na izbore nego, kao postupak kojim se treba dobiti osnova za sva planiranja.

Projekcije UN-a koje su osvanule ovih dana su za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu zapravo utješne jer ono što veliki stručnjaci predviđaju do kraja stoljeća Hrvatskoj se i Bosni i Hercegovini može dogoditi već i do sredine, a prema nekim pokazateljima i za 10-15 godina. Nastave li se negativni trendovi iz zadnjih godina i ne poduzme li ozbiljna demografska revitalizacija Hrvatska bi već do 2030. mogla doći na oko 3 milijuna stanovnika, a Hrvati u Bosni i Hercegovini na manje od 300 000. Ovdje nismo uopće spominjali vrlo vjerojatno problem novog kretanja prema Europi iz JZ Azije i sjeverne Afrike.

Postoji li demografska strategija među Hrvatima?

Postoje tri vrlo ozbiljna dokumenta koje su već donijele prethodne vlade u Hrvatskoj, a među njima je prvi objelodanjen 1997. godine i aklamacijom prihvaćen u Saboru bez i jednog kluba i zastupnika protiv. Čak se tako i zove, a u njoj je eto već prije 20 godina predloženo selektivno useljavanje. Postoji dakle, ali se nikad nije ozbiljnije primjenjivala kao uostalom niti kasniji dokumenti vezani za obiteljsku i populacijsku politiku. Opet pitajte njih!

Iz povijesti civilizacija nam je poznato kako su neki narodi jednostavno nestali s lica zemlje. Što je potrebno da jedan narod preživi sve izazove vremena?

Istina je, događalo se to kroz povijest i često mi to govore. Nestali su i drugi pa se nije svijet srušio. Samo nama nije svejedno hoćemo li i mi. Što je potrebno? Trebamo znati što želimo, kuda idemo, biti svjesni težine puta, oslanjati se na spoznaju i vrijednosni sustav i vođeni najboljima među nama.