Faktografija

„Vjerujete li u Uskrs?“


Uskrsnuće je središte kršćanstva. To je istina koju trebamo znati svi, događaj o kome trebamo uvijek nanovo promišljati... „Kršćanska vjera je Kristovo uskrsnuće“, govori nam Sv. Augustin.

Piše: Brane Vrbić

Je li tako i u našim životima? Možda nam, bar malo, u tome pomogne i kada upoznamo životnu priču Edith Burns.

„'Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojeg nije uskrisio' (1 Kor 15,14s). Ovim riječima Sveti Pavao drastično naglašava kakvo značenje ima vjera u uskrsnuće Isusa Krista za kršćansku poruku u cjelini: ona je njezin temelj. Kršćanska vjera stoji i pada s istinom svjedočanstva da je Krist uskrsnuo od mrtvih“, napisao je papa u miru Benedikt XVI., u drugom dijelu svoje knjige Isus iz Nazareta (Verbum, 2011.).

Zraka svjetla

„Ne izlazi li od Isusa zraka svjetla koja raste tijekom stoljeća, koja nije mogla proizići iz obična čovjeka i po kojoj doista Božje svjetlo osvjetljava svijet? Bi li naviještanje apostola moglo naći vjeru i izgraditi zajednicu širom svijeta da u njemu nije djelovala snaga istine? Ako budna srca slušamo svjedoke i otvorimo se znakovima kojima Gospodin uvijek iznova i njih i sebe čini vjerodostojnima, onda znamo: On je uistinu uskrsnuo. On je Živi. Njemu se povjeravamo i znamo da smo na pravomu putu. S Tomom stavimo svoje ruke u Isusov probodeni bok i ispovjedimo: 'Gospodin moj i Bog moj!' (Iv 20,28)“, poručuje nam veliki papa Ratzinger, jedan od najvećih teologa i intelektualaca suvremenog doba, a opet nadasve ponizni radnik u vinogradu Gospodnjem.

Uskrsnuće je središte kršćanstva. To je istina koju trebamo znati svi, događaj o kome trebamo uvijek nanovo promišljati... „Kršćanska vjera je Kristovo uskrsnuće“, govori nam Sv. Augustin. Je li tako i u našim životima? Možda nam, bar malo, u tome pomogne i kada upoznamo životnu priču Edith Burns.

Priča o njoj i Uskrsu objavljena je 2007. godine u knjizi Suze u mom srcu Jamesa Collinsa. To djelo je zbirka priča od kojih su „neke istinite, a druge su fikcija”. Međutim, treba naglasiti da se priča o Edith Burns temelji, odnosno u potpunosti je oslonjena na stariju i dužu priču (fikcija) američkog pisca kršćanske provenijencije Russella Kelfera (1933. – 2000.) koja nosi naziv Priča o Edith Uskrs i u kojoj se glavni lik zove Edith Berns.

Priča o Edith Burns

U državi Texas živjela je Edith Burns, uzorna kršćanka. Bila je pacijentica dr. Will Phillipsa. Dr. Phillips je pak bio jedan od onih liječnika koji je svoje pacijente gledao kao osobe, a ne kao predmete. Ona mu je bila najdraža pacijentica.

Jednoga je jutra došao u svoju ordinaciju slomljena srca i to upravo zbog Edith. Ušavši u čekaonicu ugledao ju je kako sjedi uz jednu mladu majku, držeći u krilu svoju veliku Bibliju crnih korica, u ozbiljnom razgovoru. Edith se običavala predstaviti: „Zdravo, zovem se Edith Burns. Vjerujete li u Uskrs?“ Potom bi nastavila, objašnjavajući značenje Uskrsa i često bi osobe povela put spasenja.

Dr. Phillips je ušao u ordinaciju gdje je već bila glavna sestra Beverly. Beverly je prvi puta srela Edith jednom zgodom kada joj je mjerila krvni tlak. Edith joj se obratila riječima: „Zovem se Edith Burns, vjerujete li u Uskrs?“ Beverly je odgovorila: „Da, svakako, vjerujem.“ Edith ju je potom zapitala: „Što vjerujete o Uskrsu?“

„Pa ono o traženju jaja, odlasku u crkvu, svečanoj odjeći tog dana.“ Edith joj je ustrajno govorila o istinskom značenju Uskrsa i u konačnici je dovela glavnu sestru do spasonosne spoznaje o Isusu Kristu.

Dr. Phillips je rekao Beverly: „Pričekajte malo prije no što pozovete Edith u ordinaciju. Vjerujem da se u čekaonici očekuje novo obraćenje.“ Nakon poziva, Edith je ušla u ordinaciju, sjela, pogledala liječnika i rekla: „Dr. Will, zašto ste tako tužni? Čitate li Bibliju? Molite li redovito?“ Na to je dr. Phillips blago odgovorio: „Edith, ja sam liječnik, a Vi ste pacijent.“ Teškoga je srca nastavio: „Vaš je laboratorijski nalaz pokazao da imate rak. Edith, nećete još dugo živjeti.“

Edith je kazala: „Dakle, dr. Wille Phillips, sramite se. Zašto ste tako tužni? Mislite li da Bog čini pogreške? Upravo ste mi rekli da ću vidjeti moga dragoga Gospodina Isusa, svog muža, prijatelje. Upravo ste mi rekli da ću Uskrs slaviti u vječnosti i još Vam je teško predati mi kartu za to putovanje!“ Dr. Phillips je pomislio: „Kakva je divna žena, ova Edith Burns.“

Bog vas ljubi, ja vas volim

Edith je nastavila dolaziti dr. Phillipsu. Došao je Božić i ordinacija je bila zatvorena do 3. siječnja. Prvoga radnog dana Edith se nije pojavila. U kasnim je popodnevnim satima nazvala dr. Phillipsa zamolivši ga da joj u bolnicu pošalje povijest bolesti dodavši: „Wille, vrlo sam blizu svome domu, molim Vas da se u bolnici zauzmete za mene i osigurate da mi u sobu dovedu pacijenticu koja treba otkriti Uskrs.“

Tako se i zbilo. I druge su žene, iz susjednih soba, počele redovito dolaziti k Edith. Mnoge su primile spasonosnu poruku o Isusu Kristu. Svi su na tom katu, počevši od osoblja do pacijenata, bili toliko oduševljeni s Edith da su je počeli zvati Edith Uskrs. Svi osim Phyllis Cross, glavne sestre. Phyllis je jasno dala do znanja da ništa ne želi imati s Edith jer ju je smatrala „vjerskom luđakinjom“. Prije je služila u vojnoj bolnici kao medicinska sestra. Sve je već vidjela, čula i znala. Bila je prava vojnikinja. Tri se puta udavala. Bila je tvrda, hladna, sve je radila strogo po pravilima.

Jednoga su se jutra razboljele obje sestre zadužene za Edith. Edith je dobila gripu i Phyllis Cross joj je morala dati injekciju. Ušla je u sobu, a Edith ju je dočekala s velikim osmijehom na licu i rekla: „Phyllis, Bog Vas ljubi, ja Vas volim i upravo sam molila za Vas.“ Phyllis Cross je odgovorila: „Dakle, odmah možete prestati moliti za mene, to kod mene neće imati uspjeha. Ne zanima me.“

Edith će na to: „Ipak ću moliti i neka znate da sam tražila od Boga da mi ne dopusti otići kući sve dok se ne pridružite obitelji.“ Phyllis Cross je odvratila: „Onda nikada nećete umrijeti jer to se nikada neće dogoditi“, i odrješitim je korakom napustila sobu.

Svaki je dan glavna sestra ulazila u sobu, a Edith bi rekla: „Bog Vas ljubi, Phyllis, ja Vas volim i molim za Vas!“ Phyllis Cross, kako je sama kasnije kazala, jednoga je dana bila doslovno privučena u sobu k Edith, kao što bi magnet privukao željezo. Sjela je na rub kreveta, a Edith je rekla: „Tako mi je drago da ste došli jer mi je Bog rekao da je danas poseban dan za Vas.“ Phyllis je odgovorila: „Edith, svakome ste postavili pitanje 'Vjerujete li u Uskrs?' no mene to nikada niste pitali.“

Edith je kazala: „Phyllis, mnogo sam puta željela postaviti to pitanje, ali Bog mi je rekao da pričekam dok sami ne upitate i eto, sada ste postavili pitanje.“

I otrt će im svaku suzu s očiju

Tada je Edith Burns uzela svoju Bibliju i podijelila s Phyllis Cross ulomak o Uskrsu, o smrti, ukopu i uskrsnuću Isusa Krista. „Phyllis, vjerujete li u Uskrs? Vjerujete li da je Isus Krist živ i da želi živjeti u vašem srcu?“

Phyllis Cross je odgovorila: „Oh, svim svojim srcem želim vjerovati, želim da Isus uđe u moj život.“ U tom se času Phyllis Cross pomolila i pozvala Isusa Krista u svoje srce. Prvi puta nije hodala izlazeći iz bolničke sobe, već kao da je bila iznesena na krilima anđela.

Dva dana kasnije Phyllis Cross je ponovno došla u sobu, a Edith je rekla: „Znate li koji je danas dan?“ „Pa, Veliki je petak”, odgovorila je Phyllis. Edith se nasmijala: „O ne, za Vas je svaki dan Uskrs. Sretan Uskrs, Phyllis!“

Nakon dva dana, na uskrsnu nedjelju, Phyllis Cross je došla na posao, obavila neke od dužnosti, sišla u cvjećarnicu i kupila ljiljane sa željom da ih daruje Edith i čestita joj Uskrs. Ušavši u sobu vidjela je Edith u krevetu. U krilu joj je ležala njezina velika Biblija s crnim koricama. Ruke su joj počivale na knjizi. Na licu mio osmijeh. Kad joj je pokušala pomaknuti ruku, shvatila je da je Edith preminula.

Lijeva joj je ruka bila na Ivanovu evanđelju 14,2-3: „U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: Idem pripraviti vam mjesto? Kad odem i pripravim vam mjesto ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.“ Desna joj je ruka bila položena na knjigu Otkrivenja 21,4: „I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.“

Phyllis Cross je još jednom pogledala Edith, podigla lice prema nebu, i sva u suzama koje su joj tekle niz lice, rekla: „Sretan Uskrs, Edith, sretan Uskrs!“ Izašla je iz sobe i prišla stolu za kojim su sjedile dvije učenice medicinske škole na praksi u bolnici. Rekla im je: „Zovem se Phyllis Cross. Vjerujete li u Uskrs?“