Faktografija

Priča o nametima


U Meksiku su početkom prošle godine izbili veliki i ozbiljni prosvjedi i neredi nakon što je tamošnja vlada cijene goriva, do tada kontroliranu od strane države, stavila na slobodno tržište.

Piše: Brane Vrbić

U predblagdansko vrijeme, 15. prosinca prošle godine, svim stanovnicima BiH je servirana „radosna“ informacija da su zastupnici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH usvojili, s 22 glasa „za“ (SDA, SNSD, HDZ BiH, SBB i HDZ 1990) i 20 glasova „protiv“ (SDS, DF, SDP, Nezavisni blok, BPS i A-SDA) set zakona o trošarinama. 

Gotovo godinu dana se u BiH raspravljalo o povećanju trošarina na naftu i naftne prerađevine. Na kraju domaći zakonodavci i vlastodršci (i zbog snažnog lobiranja iz međunarodnih krugova) usvajaju još jedan namet koji izravno utječe na životni standard stanovnika ove zemlje. Svatko normalan, osim, izgleda, onih koji su glasovali za taj zakon, zna da podizanje cijena goriva automatski znači stampedo i rast svih mogućih cijena (opravdano ili ne) te ozbiljan udar na život ili preživljavanje većine žitelja ove zemlje. Razlog za usvajanja spomenutog seta zakona, kako je isticala vlast (koja se po ovom pitanju bez većih problema ipak na kraju usuglasila) nastavak je daljnje izgradnje autocesta na području BiH.

No ono o čemu se uopće nije raspravljalo niti su urađene bilo kakve suvisle analize je kako će to povećanje utjecati na život preostalih stanovnika BiH, zemlje iz koje ljudi zadnjih godina bježe glavom bez obzira. Na usvajanju novih nameta su osobito inzistirali Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka, Europska banka za obnovu i razvoj, Europska investicijska banka, ali i Izaslanstvo EU u BiH, uvjetujući time aktiviranje već ugovorenih kreditnih sredstava od oko 500 milijuna eura namijenjenih nastavku gradnje autoceste na koridoru V c. Zapravo, uvođenje novih trošarina ovi kreditori smatraju jamstvom da će BiH moći vraćati kredite odobrene za cestogradnju.

Novi udar na osiromašene

I tako su od 1. veljače ove godine naftni derivati ponovno poskupjeli jer na snagu stupa Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trošarinama BiH.  Već prvog dana cijene goriva su skočile od 20 do 25 feninga, ponegdje i više. U načelu trošarine su po litri goriva porasle za 15 feninga, tu je i PDV, te još neke okolnosti koje u pojedinim dijelovima BiH utječu na cijene… Najviše je pak poskupio plin, čak za 40 feninga i sada je skuplji nego u Hrvatskoj. No ono što nas čeka je val poskupljenja i hrane, osnovnih namirnica i proizvoda, i vjerojatno mnogih usluga. A na sve to, na te posljedice koje su nesagledive za proračun običnog čovjeka, gotovo da i nema ozbiljnih reakcija. Poneki novinarski tekst i poneki napad iz stranaka koje su bile protiv podizanja cijena trošarina (gdje je teško razlučiti koliko je to oporbeni inat, a koliko istinska briga za standard stanovnika ove zemlje). Opravdano se može pitati kako bi se glasovalo da se uloge vlasti i oporbe zamijene… Vjerojatno isto.

Uz ogromno iseljavanje iz BiH, uz mizerne plaće većine zaposlenih, uz stopu siromaštva i nezaposlenosti po kojima BiH drži vodeća mjesta u Europi, ovaj potez svakako će biti još jedan ozbiljan razlog da mnogi zaključe da života i budućnosti ovdje nema. Prve analize ukazuju da će četveročlana obitelj minimalno trošiti oko 500 KM više za gorivo godišnje, te još najmanje 1 000 KM na povećanja cijena koje su povezane s tim poskupljenjem. No taj bi iznos mogao biti i veći.  Za osiromašene stanovnike BiH to je nevjerojatan ekonomski udar i pitanje je koliko ih to uopće može uspješno kompenzirati. Za zastupnike, ministre, ravnatelje, stranačke uhljebe na svim razinama vlasti to i nije važno pitanje s obzirom na njihove visoke prihode.

Nije stvar da autoceste i dobre magistralne ceste BiH ne trebaju, ali je pitanje kakvu će cijenu platiti za to stanovnici ove zemlje? U ovom tekstu neću sustavno ulaziti u razmatranje načina na koji se grade te ceste, njihovu kvalitetu, ekonomsku isplativost tih cesta ili pak negrađenju cesta u pojedinim dijelovima BiH… Tu bi se dalo napisati puno kolumni. A da sve bude tužnije i jadnije u javnosti jedva da se o tome i govori s obzirom na posljedice koje će ta odluka imati na život tolikih građana. Ima tekstova, ima osvrta, ali zapanjuje šutnja običnih ljudi… Nitko se tome, naravno, ne raduje, ali nije zabilježen ni jedan prosvjed zbog toga. I to govori o općem stanju i beznađu u BiH.

 U Meksiku su početkom prošle godine izbili veliki i ozbiljni prosvjedi i neredi nakon što je tamošnja vlada cijene goriva, do tada kontrolirane od strane države, stavila na slobodno tržište. Potom je morala dati i subvencije da stiša ogromno nezadovoljstvo. Čak je povećanje cijene goriva bio jedan od okidača i za nedavne prosvjede u Iranu, prije toga u Indoneziji i Maleziji. Da ne govorimo o velikim prosvjedima i štrajkovima diljem Europe 2008. godine u vrijeme kad su cijene goriva divljale cijelim svijetom te ozbiljnim mjerama koje su mnoge države poduzele i koje su dijelom neutralizirale rast cijena. Prosvjedovalo se od Italije do Belgije… Ti ljudi su branili svoje pravo na dostojanstven život.

Kamo su nestali novci?

„U sjeni donošenja novoga zakona o povećanju trošarina na naftu i naftne prerađevine… treba spomenuti podatak kako se od 2006. do 2016. godine od trošarina na naftu i naftne prerađevine u državnu blagajnu slilo više od 4,8 milijardi KM, točnije 4.828.733.548,70 KM“, podatak je koji je u listopadu prošle godine donio Večernji list izdanja za BiH. „Kada se uzme u obzir da je početna procjena vrijednosti izgradnje autoceste na Koridoru V c bila oko 2,9 milijardi eura, znači da je autocesta samo od prikupljenih trošarina, bez zajmova i kredita, mogla već biti gotova. Iako je u Parlamentu BiH prije pet mjeseci otvoreno pitanje trošenja novca od trošarina u posljednjih 10 godina, izuzev grube polemike među zastupnicima, na to pitanje nije nikada stigao odgovor, niti je pokrenuta istraga. U istom razdoblju od 2006. do 2016. samo od naknada za cestarine prikupljeno je 2,551 milijarda KM. Kad se ove dvije stavke zbroje, ispada da je u 10 godina prikupljeno više od 7 milijardi KM. … I dalje se traže objašnjenja i odgovori nadležnih institucija na pitanja gdje je utrošen novac od trošarina proteklih 10 godina, na koje konkretne projekte i u kojim iznosima. Odgovorni za sada šute o tome“, ustvrdio je Večernji list. Zapravo, ni u idućim mjesecima nismo čuli gdje je nestao ili na što je utrošen taj ogromni novac. Očito je puno lakše natovariti nove namete stanovnicima ove zemlje, nego istražiti gdje nestadoše toliki novci.

Ekonomist Anto Domazet odmah je nakon usvajanja zakona o trošarinama u izjavi za N1 vrlo jasno poručio: „Ovo je sumrak demokracije. Usvojen je jedan zakon za koji nije bilo nikakvo obrazloženje u pogledu efekata koji se mogu očekivati, a žrtve koje treba da se podnesu, žrtve građana i gospodarstva, su sasvim jasno kvantificirane. Dakle, ukupno se radi u narednom periodu, od 2018. do 2025. godine, o oko dvije milijarde dodatnih izdvajanja“.

Treba istaknuti da zapravo cijela priča u trenutku pisanja ovog teksta nije potpuno zaključena. Ustavni sud BiH uputio je 1. veljače dopis Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH u kojem traži da se ovaj dom očituje o proceduri usvajanja tri zakona iz seta zakona o trošarinama. Podsjetimo, zastupnici koji su bili protiv povećanja cijena goriva podnijeli su zahtjev za ocjenu ustavnosti usvojenih zakona. Parlamentarci su u zahtjevu za ocjenu ustavnosti naveli da je Zastupnički dom PS BiH prekršio članove Ustava BiH koji se odnose na demokratska načela, nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH. Posebno su, uz nekoliko drugih, istaknuli činjenicu da je Zastupnički dom PS BiH razmatrao set zakona o trošarinama kao prijedlog Doma naroda PS BiH, a ne prijedlog Vijeća ministara BiH… Ukratko, Ustavni sud BiH može svojom odlukom vratiti cijene goriva na razinu kakva je bila prije usvajanja izmjena zakona, ali malo tko u to vjeruje.

Eto prigode…

Povećanjem trošarina BiH je postala druga zemlja u regiji po visini cijena goriva, ako se uzme u obzir visinu prosječnih plaća, a treća u Europi, prenijeli su mediji u BiH. Za prosječnu plaću najviše goriva u zemljama regije može se kupiti u Sloveniji 866 litara, Hrvatskoj 641, Crnoj Gori 402, Makedoniji 388, BiH 385 i Srbiji 333 litra. U usporedbi s najrazvijenijim zemljama EU omjer je još gori. U Luxemburg za prosječnu plaću građani mogu kupiti 2 838 litara, Danskoj 2 226, Finskoj 1 872, Švedskoj 1 867,Njemačkoj 1 845 litara. Za prosječnu plaću najviše goriva u Europi može se kupiti u Lihtenštajn 4 238 litara, Monacu 3 603 i Švicarskoj 3 526 litara.

Dakle, iza BiH po tom računanju su samo Srbija s 333 te Ukrajina s 210 litara. Inače, najveće cijene goriva u svijetu su na Islandu 1,60 € i Norveškoj 1,55 €, a najniže u Alžiru 0,16 €, Saudijskoj Arabiji 0,10 € i Iranu 0,07 €.

Sve u svemu, kad se povuče crta, stanovnici BiH će i ovog, a sasvim izvjesno i idućih mjesec,i osjetiti dalekosežne posljedice ovog poskupljenja. Svi iščekuju sa zebnjom novi val poskupljenja.

Vlast je zorno i na ovom primjeru ponovno pokazala koliko joj je briga za običnog čovjeka. Ponavljam, nije upitna potreba gradnje dobrih cesta, ali je veliko pitanje koliko novih financijskih nameta više uopće mogu podnijeti stanovnici ove zemlje? Zar je jedino objašnjenje ponuđeno žiteljima BiH ono da moramo to učiniti jer drugačije nećemo dobiti kredite? Kao da su krediti poklon, a ne zaduženje uz kamate koje će otplaćivati i budući naraštaji. Kao da ne postoji privatno-javno partnerstvo, druge banke i investitori ili pak čvrsti gard u pregovorima? Tko će se uopće voziti tim cestama, i naravno, plaćati cestarine, ako se nastavi ovakav odljev stanovnika?

Jedno od mogućih rješenja za daytonsku tvorevine može biti ekonomski slom zemlje… To bi bio slom cijelog tog projekta, ali i vladajućih elita. Onda je ovaj potez s podizanjem cijena trošarina sasvim dobar korak u tom smjeru. No u ovom trenutku izgleda da je i ovaj „eksperiment“ dobro prošao. Eto prigode da se razmisli o novim nametima i haračima.