Sa znanstvenog stajališta - neobjašnjivo


Dva čuda koja su se zbila u Poljskoj u posljednjih deset godina trebaju nas nanovo podsjetiti da zaista blagujemo tijelo i krv Isusa Krista za vrijeme euharistije.

Piše: Brane Vrbić

Dvoje velikih svetaca koji su dali snažan pečat Katoličkoj Crkvi na prijelazu iz XX. u XXI. stoljeće dolaze iz Poljske: sveti Ivan Pavao II. i sveta Faustina Kowalska. Sveti Papa je Katoličku Crkvu uveo u XXI. stoljeće te je proglasio svoju sunarodnjakinju svetom prve nedjelje poslije Uskrsa, 30. travnja 2000., na dan kada slavimo Božje milosrđe. Tako je skromna sestra Faustina postala prvom sveticom trećeg tisućljeća. Sveti Ivan Pavao II. i sveta Faustina Kowalska veliko su svjetlo koje je Nebo podarilo svojoj Crkvi. To se prošle godine najbolje moglo osjetiti na Svjetskom danu mladih u Krakowu, gradu u kojem su živjeli (u kome je i pokopana Sv. Faustina) i kojeg su iznimno voljeli ovih dvoje svetaca. Ljubav mladih prema Papi „koji je došao iz daleke zemlje“ i koji je poručio vjernicima prvog dana svog pontifikata da se „ne boje“, svom snagom se osjetila prošlog ljeta na ulicama Krakowa. Krunica Božjeg milosrđa jedna je od najraširenijih molitava danas u Crkvi, a toliki domovi u cijelom svijetu imaju sliku Milosrdnog Isusa. Krunica i slika su nam „uručene“ od našeg Spasitelja upravo preko Sv. Faustine.

Povijest poljskog naroda je iznimno bogata i iznimno teška. Jedno od nezaboravnih mjesta koje nam cijelu tu povijest pokazuje je Częstochowa, odnosno samostan Jasna Gora, nacionalno poljsko marijansko svetište, srce poljskog katoličanstva. Velika je milost kleknuti pred ikonom Jasnogorske Gospe koju je prema predaji naslikao Sv. Luka Evanđelist na cedrovoj plohi stola iz kuće Svete Obitelji kojeg je sam Isus istesao. O Poljskoj i njenim znamenitostima, vjerskim i narodnim, bi se moglo pisati danima… I danas je Poljska vrlo prepoznatljiva po svom katoličanstvu. To je država koja se unutar EU ne stidi niti boji istaknuti svoje kršćanstvo. Zemlja koja brani kulturu života. Sin poljske premijerke Beate Szydlo ove godine je slavio svoju mladu misu. Prvi je to slučaj u EU da sin jednog premijera ili premijerke postane katolički svećenik. Ta vijest je snažno odjeknula u svjetskim medijima. Prisjetimo se da su upravo poljski biskupi bili prvi koji su digli svoj glas protiv određenih nedorečenosti koje su se pojavile na nedavnoj izvanrednoj sinodi o obitelji…

„Nešto se sprema“

No vrlo je zanimljivo i znakovito podsjetiti da su upravo u Poljskoj zabilježena u zadnjih deset godina dva euharistijska čuda. Jedno se zbilo u mjestu Sokółka 2008. godine, a drugo u Legnici pet godina poslije. U oba slučaja posvećena hostija pretvorila se u dio srčanog mišića u agoniji. Do sad je kroz povijest Crkve ispitivanjima i znanstvenim metodama Crkva priznala 132 euharistijska čuda.

„Još jedno euharistijsko čudo u Poljskoj. Nešto se sprema. Dolaze važna i sigurno teška vremena za vjernike. Gospodin Bog nas želi ojačati, dati nam potvrdu naše vjere. Ali, ugodno i lako sigurno neće biti“, napisao je poznati poljski katolički publicist Tomasz Terlikowski nakon vijesti iz Legnice.

U listopadu 2008. godine, izvanredni događaj dogodio se u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog, u mjestu Sokółka, u Poljskoj. Posvećena hostija u središnjem dijelu pretvorila se u mišićno srčano tkivo koje je (pre)trpjelo smrtnu agoniju. U nedjelju ujutro 12. listopada 2008., fra Filip Zdrodowski je slavio svetu misu. Fra Jacek Ingielewicz mu je pomogao u dijeljenju svete pričesti. Jedna hostija slučajno je pala na stepenicu pred oltarom. Župljanka koja je klečala u blizini to je primijetila i upozorila fra Jaceka. On je odmah hostiju podigao, a vidjevši da je bila prljava stavio ju je u vasculum (posudicu u kojoj svećenik opere prste nakon podjele svete pričesti). Sve se to zbilo dva tjedna nakon što je svećenik Mihael Sopočko, osnivač Družbe sestara Milosrdnog Isusa i ispovjednik svete Faustine Kowalske - apostol Božjeg Milosrđa proglašen blaženim u obližnjem biskupijskom sjedištu Bialystok.

Nakon mise sakristanka sestra Julia Dybowska je odnijela vasculum u sakristiju, ispraznila njegov sadržaj u drugu posudu i zaključala u sef. Samo ona i župnik, mons. Stanisław Gniedziejko, imali su ključ od sefa. Sestra Julia članica je Družbe sestara služavki euharistijskog Isusa, čija je posebna karizma promicanje i štovanje Isusa prisutnog u Presvetom Sakramentu. Nakon tjedan dana sestra je otvarajući sakristiju osjetila miris kruha. Kad je pogledala posudicu s hostijom bila je u čudu: U sredini hostije bila je krv, a središnji dio hostije izgledao je kao živi komad mesa. Kasnija laboratorijska analiza će pokazati da se stvarno radi o pravom mišiću koji ima odlike tkiva živog ljudskog srca i to u trenutku umiranja. Istog dana o tom nevjerojatnom događaju obaviješten je i nadbiskup koji je ubrzo posjetio Sokółku. Posudica s hostijom je 29. listopada prebačena u tabernakul kapelice Božjeg Milosrđa. Sljedeći dan nadbiskup je hostiju uklonio iz vode i postavio na bijeli korporal, a potom u ciborij i natrag u tabernakul. U kratko vrijeme hostija se osušila. Crvenkasto-smeđa tvar koja je otisnuta na korporalu – ostala je do danas. Kroz tri godine hostija je držana u toj kapelici.

Srce i kruh

Iz kurije u Białystoku upućeno je pismo prof. Mariji Sobaniec-Łotowskoj i prof. Stanisławu Sulkowskom, od kojih je zatraženo da znanstveno istraže „materijal koji se čuva u župnoj crkvi Sokółke, Sv. Antuna Padovanskog“. U pismu je naglašeno je stvar ozbiljna, žurna i treba biti držana u povjerenju.

Prof. Maria Sobaniec-Łotowska i prof. Stanisław Sulkowski su iznimno poznati znanstvenici, vrlo cijenjeni u Poljskoj i inozemstvu. Kroz 30 godina specijalizirali su se u području patohistološke dijagnostike uz brojne radove objavljene u Poljskoj i inozemstvu te su recenzenti u nekoliko specijaliziranih inozemnih medicinskih časopisa.

Prof. Maria Sobaniec-Łotowska 7. kolovoza 2009. otputovala je u Sokółku gdje je, u nazočnosti posebnog povjerenstva, uzela uzorak s tajanstvene tvari na hostiji. „Kada sam uzela uzorak nisam imala pojma što je ta tvar. Dobila sam malu količinu. Bilo je smeđe boje“, rekla je.

Dvoje profesora proveli su odvojene, strogo znanstvene analize na uzorku hostije. Odvojeni rezultati i neovisna analiza potpuno su se podudarali. Ispostavilo se da je tajanstveni sastojak u koji se posvećena hostija pretvorila bilo „mišićno tkivo ljudskog srca koje doživljava agoniju smrti, kao da je u trenutku srčanog zastoja“. „I ono što je važno, po našem mišljenju, je činjenica da se materijal koji smo analizirali u potpunosti sastoji od tog tkiva“, objasnili su znanstvenici.

Profesor Stanisław Sulkowski je naglasio: „Tvar koju sadrži hostija brzo se otapa kada se uroni u vodu. No, ova sveta hostija iz Sokółke – ne – što je zbunjujuće za znanost. Što je još više zapanjujuće jest činjenica da je srednji dio hostije pretvoren u mišićno tkivo srca, tvoreći nedjeljivu strukturu s ostatkom bijele hostije.“

Mikrofotografije predstavljaju znanstveni dokaz koji pokazuje da nitko nije mogao ujediniti mišićno tkivo dvije strukture – srce i kruh. Čak i znanstvenici koji su opremljeni s najsuvremenijom opremom ne mogu proizvesti nešto ni približno slično. To isključuje svaku mogućnost ljudskog uplitanja.

Prof. Maria Sobaniec-Łotowska je naglasila „… Tu nije moglo biti ljudske intervencije. Još jednu izvanrednu činjenicu treba spomenuti. Hostija je ostala uronjena u vodu velik dio vremena. A ipak naša istraživanja ne pokazuju promjenu srčanog mišića kakav se očekuje nakon takvog uranjanja… Sa znanstvenog stajališta ne možemo objasniti ovu činjenicu. Ovo je nesumnjivo najvažnije istraživanje koje sam provela u svom životu. Rezultati su bili šokantni za mene. Oni ukazuju na izvanrednom fenomenu koji je sa znanstvenog stajališta jednostavno neobjašnjiv.“

Danas se u župnoj crkvi u Sokółku na sjeveroistoku Poljske slijevaju tisuće vjernika, a prema svjedočanstvu pastoralnih djelatnika puno je osoba dobilo razne milosti od Gospodina, moleći se pred relikvijarom. Događaju se konkretna fizička iscjeljenja, ali i duhovna. Puno unutarnjih promjena... Tamošnji nadbiskup Edward Ozorowski utvrdio je u svojoj nadbiskupiji Dan euharistije i on se slavi svake godine na obljetnicu prenašanja i izlaganja relikvije u crkvu Sv. Antuna – 28. rujna.

Čudo iz Legnica

Pet godina poslije ovog čuda, na drugom kraju Poljske zbio se još jedan nevjerojatan događaj. Na božićnoj misi 2013. u biskupiji i gradu Legnica u Poljskoj (na jugozapadnu, u regiji Šlesija) hostija je pala za vrijeme pričesti na pod. Prema pravilima sačuvana je i stavljena u spremnik s vodom koji je potom ostavljen u svetohraništu. Nakon nekoliko dana otkriveno je da hostija nije rastopljena, nego se na njoj pojavila crvena mrlja. Stefan Cichy, tadašnji biskup Legnica pozvao je stručnjake da provjere o čemu je riječ. U veljači 2014. uzeti su uzorci za ispitivanje.

Biskupija je angažirala dva znanstvena tima koji su, neovisno jedan od drugoga, istražili prirodu crvene mrlje na hostiji. To su bili tim Ureda za sudsku medicinu u Wrocławu te druga istraživačka ekipa iz ureda u Szczecinu. Oni su u odvojenim istraživanjima došli do istih rezultata.

„Utvrđeno je kako je, iako se to ne može tvrditi s potpunom sigurnošću, najvjerojatnije riječ o djeliću srčanog mišića i to s promjenama karakterističnim za mišićno tkivo u agoniji. Istraživanja su sprovedena s ultraljubičastim mikroskopima i utvrđena je nazočnost tkiva ljudskog podrijetla. Iz analiziranog materijala uzeti su i uzorci DNK“, bio bi sažetak tih istraživanja. Ubrzo nakon toga biskup Zbigniew Kiernikowski je u travnju prošle godine objavio proglas u kojem je rekao da po preporuci Vatikana može kazati kako zbivanja u Legnici imaju „obilježja euharistijskog čuda“.

Župnik crkve Sv. Hijacinta Andrzej Ziombra dobio je 2. srpnja 2016. dopuštenje od biskupa da tu promijenjenu hostiju stavi na odgovarajuće mjesto kako bi mogla biti štovana. Uz molitvu nekoliko tisuća vjernika relikvija euharistijskog čuda bila je prvo izložena u katedrali u Legnici, a potom ju je biskup Kiernikowski prenio na čelu procesije u svetište Sv. Hijacinte i izložio na štovanje. Hostija je postavljena na glavnom oltaru, unutar posebno izrađene pokaznica koja je ugrađena u tabernakul. Od tada veliki broj vjernika pohodi ovu crkvu, a crkvene vlasti pažljivo prate duhovne plodove i sva zbivanje vezana uz to euharistijsko čudo.

Svakog dana, na oltarima katoličkih crkava diljem svijeta, odvija se najveće moguće čudo: preobrazbu kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. I dva čuda koja su se zbila u Poljskoj u posljednjih deset godina nas trebaju nanovo podsjetiti da zaista blagujemo tijelo i krv Isusa Krista za vrijeme euharistije. Jesu li ovi čudesni događaji nagovještaj i nečeg drugoga, vrijeme pred nama će pokazati.