Faktografija

Velika bitka


Svetkovina Velike Gospe je dan koji posebno nama katolicima usmjerava pogled prema Blaženoj Djevici Mariji, njezinoj poniznosti i jednostavnosti te njezinoj nebeskoj slavi.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Piše: Brane Vrbić

No istovremeno smo svjedoci, svakodnevno, i kolika je mržnja usmjerena prema Blaženoj Djevici Mariji. Na toj listi prednjače raznorazne udruge i pojedinci, osobito ateističke i feminističke skupine...
Taj popis je dug. Ali već odavno znamo da je u „tolerantnom“ sekularnom svijetu zapadne Europe jedina dozvoljena predrasuda danas – ona protiv kršćana i kršćanstva. Tko od nas, nažalost, nije čuo ili se susreo s različitim izrugivanjem i najprimitivnijem vrijeđanjem Gospe? Od psovki, najneumjesnijih pošalica, pamfleta, karikatura, do takozvanih popularnih pjesama…? Zapravo, ako se dublje sagleda, cjelokupna vladajuća kultura relativizma na istom je tom fonu, na valu napada na sve ono što predstavlja i što je živjela Blažena Djevica Marija. Preko toga se pokušavaju urušiti i temelji kršćanstva. Vodi se velika i teška bitka pred našim očima, a da toga mnogi kršćani, nažalost, nisu ni svjesni.

Upravo zato mi je zimus pozornost privukao jedan vrlo zanimljiv članak kojeg je potpisala američka sveučilišna profesorica dr. Carrie Gress u kojem se autorica pita: Ako postoji Antikrist, postoji li i Antimarija?

Dr. Carrie Gress

„Dok sam radila na mojoj najnovijoj knjizi Marijin izbor: Božje rješenje za civilizaciju u krizi (Tan Books, svibanj 2017.), bila sam zaokupljena jednim novim teološkim pristupom. Počela sam od pojma da je Marija Nova Eva – ideje koja seže od prvih crkvenih otaca. Krist kao Novi Adam, Marija kao Nova Eva. Ovu biblijsku paralelu, Eva – Marija, crkveni oci su razvili na temelju Pavlove paralele Adam – Krist. U Svetom pismu Sv. Ivan govori o antikristu kao čovjeku, ali i o pokretu koji je prisutan kroz povijest (1 Iv 4,3; 2 Iv 1,7). To me ponukalo na razmišljanje: ako postoji antikrist, postoji li možda njegova ženska nadopuna, antimarija?“, upitala se dr. Gress.

Antimarijanski pokret

„Kako bi, dakle, točno izgledao jedan antimarijanski pokret? Kao prvo, žene u tom pokretu ne bi cijenile djecu. Bile bi nepristojne, vulgarne i ljute. Pobješnjele bi na samu ideju o poniznoj poslušnosti ili žrtvovanju za druge. Bile bi nemarne, plitke, pakosne i pretjerano senzualne. Također bi bile samodopadne, manipulativne, lajave i ambiciozne. Ukratko, bile bi sve što Marija nije. Ovakvo ponašanje došlo je posebno do izražaja na nedavnom Ženskom maršu na Washington (skup održan u siječnju ove godine kojeg su organizirale razne feminističke i LGBT skupine). Iako pojava lošeg ženskog ponašanja nije ništa novo, postoje mnogi dokazi da smo danas ipak očevici jedne posebne pojave, koja se zbog svoje masovnosti, sasvim razlikuje od poroka već viđenih u povijesti.

Odnos prema majčinstvu je jedan od prvih znakova da se radi o tom pokretu. Majke (i duhovne i biološke) su prirodne ikone Marije – koje pomažu drugima da upoznaju Mariju po njihovoj velikodušnosti, strpljivosti, suosjećanju, miru, intuiciji i sposobnosti da utješe duše. Marijina ljubav (i ljubav majke) nudi nam jednu od najljepših slika Božje ljubavi – ona je bezuvjetna, iscjeljujuća i duboko osobna.

Posljednjih nekoliko desetljeća svjedoci smo suptilnog brisanja marijanske ikone, marijanske slike, u ženama današnjice. Prvo kroz kontracepcijsku pilulu, a zatim s pojavom pobačaja, pojam majčinstva se sustavno uništavao. Majčinstvo je postalo nepotrebno do te mjere da danas šira kultura ni ne trepne kada dijete usvoje dva muškarca.

Sve kulture, do naše današnje, poznavale su važnost majčinstva (pa i u svoj njenoj nesavršenosti) za zdrav odgoj i duhovnu zrelost. Nijedna kultura se ne može obnoviti bez duhovne zrelosti. Da, znamo da je velik broj ljudi odrastao bez majke. Ali većina će se složiti da je malo što toliko tragično kao odrastanje bez majke. Takva tužna stvarnost samo pojačava argument da djeca trebaju majku, umjesto da se umanjuje njena važnost. Nije slučajno da smo očevici neviđenih emocionalnih i mentalnih trauma i lomova u svakom segmentu našeg društva u kome je majčinstvo toliko podcijenjeno.

Još jedan upečatljiv znak da živimo u antimarijanskom vremenu je taj što, unatoč svom takozvanom napretku koji su žene ostvarile, postoji jako malo dokaza da su žene zbog toga uistinu postale i sretnije. Stope razvoda su još uvijek zapanjujuće visoke, a 70% razvoda su pokrenule same žene; stopa samoubojstava je porasla; zloporaba droga i alkohola je ogromna; depresija i anksioznost su posvuda. Žene danas nisu postale sretnije, samo su pod većim utjecajem medikamenata.

Premalo u našoj kulturi ističemo da upravo katolicizmu dugujemo zahvalnost zbog velikog povijesnog zaokreta i prihvaćanja spoznaje da su žene jednakopravne s muškarcima. Ta spoznaja ima svoj korijen upravo u Djevici Mariji. Nije došla od Grka: Aristotel i drugi antički mislioci nazivali su žene 'deformiranim muškarcima'. Nije došla ni iz judaizma … I sasvim sigurno nije došla iz islama.

Racionalistički mislilac iz XIX. stoljeća (znanstvenik, nekatolik) William Lecky objasnio je tu činjenicu: 'Žena više nije rob ili igračka muškarcu, nije povezana samo s idejama potlačenosti i senzualnosti. Žena se u osobi Djevice Marije podigla u novu sferu i postala objekt poštovanja, o čemu u antici nema ni primisli... Nova vrsta osobnosti bila je narisana; potaknuta je nova vrsta divljenja. U to grubo, neuko i neprosvijećeno doba, ovaj idealni tip unio je pojmove blagosti i čistoće, nepoznate najvećim civilizacijama prošlosti…'

Može se danas doimati da je jednakopravnost muškaraca i žena jasna stvar, općeprihvaćena misao u glavi svake osobe. Ako je to tako jednostavno, zašto to onda nisu uvidjeli i drugi religijski pokreti? Djevica Marija preokrenula je Evine grijehe i učinila da niknemo iz novog zajedničkog korijena. Kršćanstvo, iako danas uvelike odbačeno od sekularne kulture, ostaje izvorištem ove duboke spoznaje.

Vratiti se izvoru

Danas žene i dalje traže jednakopravnost i poštovanje, možda više nego ikada, ali pogledajmo kako ih pokušavaju zadobiti. Oni ne slijede Marijin milosni primjer, već Machiavellija: bijes, prijetnje, izljev gnjeva, zlostavljanje. To je ona agresivna pobuda koja se ponosi kada je nazivaju 'gadnom', osjeća se moćnom kada odlučuje sama o svom tijelu te gleda na dijete kao uništavatelja njena života. No upravo takva gledišta i ponašanje nikada neće učiniti žene sretnim.

Antimarijanski pokret ima pravi monopol nad našom kulturom. Gotovo da nema alternative u javnom prostoru kamo bi mlade žene usmjerile svoj pogled… Naslovnice i holivudske zvijezde diktiraju kako trebaju misliti milijuni žena i mladih djevojaka.

Djevojke i žene nisu jedine koje je ovaj pokret osakatio. Njime su duboko pogođeni momci i muškarci. Nedavno je u svom članku o tom pitanju napisao biskup Robert Barron. Biskup tvrdi da se muškarci osjećaju obezglavljenim osobito zato jer su vrline koje prirodno imaju pogrešno shvaćene i predstavljene kao zlo. Još je gore što su muškarci oplijenjeni od pravilnog razumijevanja erosa, tj. ljubavi koja je prožeta ljepotom i dobrotom. To je ona vrsta ljubavi koja je protkala poeziju, sonete i ljubavne pjesme kroz stoljeća. Eros je sada izbrisan i zamijenjen primarnim oblikom erotike.

Nažalost, žene kao da nemaju pojma da imaju sposobnost nadahnuti muškarce kroz dobro. Kako je nadbiskup Fulton Sheen mudro napisao: 'Kad čovjek ljubi ženu, podrazumijeva se plemenitost te žene, plemenitost te ljubavi. Što su veći zahtjevi žene, to muž mora biti dostojniji. Zato je žena mjerilo razine naše civilizacije.' Pogled na žene današnjice ne sluti na dobro za našu civilizaciju bez obzira koja je vladajuća politička opcija na vlasti.

Sotona zna kako svi ti znakovi antimarijanskog pokreta – bijes, ogorčenje, vulgarnost i gordost – uništavaju najveće ženske darove: mudrost, razboritost, strpljivost, nepomućen mir, intuiciju i sposobnost za duboki odnos s Bogom. Umjesto toga, on obećava moć, slavu, bogatstvo, poštovanje i jalove prolazne užitke. I poput Eve, žene iz antimarijanskog pokreta i dalje padaju na njegove laži.

Iako se mnogi od nas bezuspješno trude pronaći rješenje za ovaj problem, pravi odgovor je vratiti se izvoru, vratiti se Ženi preko koje svaka žena dobiva svoje dostojanstvo. Bez obzira na to koliko taj antimarijanski pokret jak u društvu, Blažena Djevica Marija je i dalje najmoćnija žena na svijetu“, završne su riječi u osvrtu dr. Carrie Gress, majke četvero djece i autorice nekoliko knjiga iz američke savezne države Virginije.

Davno je već napisao Sv. Bernardiz Clairvauxa: „Odstrani ovo sunce koje rasvjetljuje svijet, gdje je onda dan? Ukloni Mariju, zvijezdu mora, eto ti guste tame i sjene smrti.“