Šibenik

Plodovi misija


Jedan od onih koji su iz Afrike krenuli u svijet pronositi Radosnu vijest je i Paul Karim, član Družbe Duha Svetoga, koga smo upoznali u Šibeniku gdje se kroz svoje poslanje već srodio s ljudima i običajima.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Pater Paul Karim je svećenik spiritanac, misionar i župnik Mandaline i Zablaća, župa u Šibenskoj biskupiji. Rodio se 10. srpnja 1972. na istoku Sijera Leonea. U svojem selu Dodo Kortumi pohađao je osnovnu školu, a srednjoškolsko obrazovanje u gradu Kailahun, središtu pokrajine Kailahuna.

Susret s misionarima

„Tamo su bili misionari – časne sestre, časna braća, svećenici i volonteri. Iz Kailahuna do mojeg sela Dodo Kortume misionari su dolazili na misu prelazeći 30 kilometara. Misionari koji su došli u Sijera Leone bili su većinom Irci. Na sjever zemlje dolazili su Talijani. Na istok su došli Irci, a na jug irski i talijanski misionari. Većinom su bili učitelji u školama gdje smo se školovali. Preko njih upoznali smo što znači biti misionar. Puno su nam pomagali. Platili su nam školovanje. No, nisu nam pomagali da bismo mi bili misionari, nego su to činili za našu budućnost. Nakon srednje škole neki od nas smo odučili biti poput njih“, ispričao nam je svećenik koji je poslije srednje škole studirao filozofiju, učio francuski jezik u Parizu i završio pastoralnu godinu u Alžiru. Potom je studirao teologiju u Nigeriji, a 2008. zaređen je za svećenika.

Puno dužnosti

U rujnu 2008. stigao je u Hrvatsku. Godinu dana trebao je pohađati tečaj hrvatskog jezika u Zagrebu, a 2010. dobio je dekret biskupa u miru Marina Srakića – kao dušobrižnik za tri doma u Osijeku: Dom za stare i nemoćne, Dom Klasje i Popravni dom za mlade. „Od 2010. do 2013. bio sam i župni vikar župe Sv. Mučeništva Sv. Ivana Krstitelja u Osijeku. Od 2013. do 2015. služio sam kao župnik te župe i dušobrižnik spomenuta tri doma. Župe Zablaće i Mandalina preuzeo sam kao župnik 2015., a tada sam postao i dušobrižnik Katoličke škole i zatvorenički kapelan u Šibeniku. Prije mene bila su moja subraća pateri Josephat iz Tanzanije i Robert iz Poljske te je kasnije došao p. Tomislav Mesić koji je sa mnom djelovao do listopada 2015.“, kazao je p. Paul koji se osvrnuo i na prilike u Africi i Europi te misijsku narav Katoličke Crkve.

Misijska narav

„Afrika je prije bila misijski kontinent i uvijek je, a priroda Crkve je misija. Nema Crkve bez misije i nema misije bez Crkve. Crkva je tu radi misije i misija je radi Crkve. Nisam sam došao u misiju u Europu. Ima nas više tisuća svećenika i redovnika, kao što je prije  30-ak godina bilo više tisuća misionara i misionarki u Africi. Sada je taj broj iz Europe puno manji. Nema više puno zvanja u Europi, nego Crkva u Africi mora doći na ispomoć u Europu. To znači da su se oni koji su išli u Afriku zaista trudili. I sada se vraćaju plodovi te misije. Mlada Crkva u Africi postala je zrela i plodna. Imamo još uvijek u Africi misije kao i u Europi“, naveo je pater Karim koji je prokomentirao kako su se europski misionari morali prilagoditi na različite životne prilike u Africi, kao što je i on morao primiti način života u Hrvatskoj. No, svećenički je posao svuda isti.  

„Biti župnikom ovdje jako je slično kao u Africi. Župnik ne može raditi sam bez podrške župljana i vijeća – pastoralnog i ekonomskog. Bogu hvala, svaki dan učim od njih... Moje župe su jako male, ali smo dosta aktivni“, zadovoljan je p. Paul svojom službom u Dalmaciji. 

„Na kraju, moja poruka za one koji žele ići u misiju bilo gdje jest da trebaju biti otvoreni za sve. U mojem kraju misionar nije samo osoba koja slavi svetu misu. Misionar može biti, primjerice, hitna pomoć i vozač jer bude potrebe da župnikovo vozilo posluži nekomu tko je jako bolestan. Oni će misionara moliti za pomoć u bilo koje doba“, posvjedočio je svećenik koji je na svoj duhovni put krenuo primjerom misionara – nesebičnih osoba koje su na razne načine bili braća i sestre potrebitima na drugom kraju svijeta.