Nepokolebljiva vjera u Providnost


Sveta Majka Théodore Guérin poznata je kao utemeljiteljica zajednice Sestara od Božje Providnosti u Americi. Iako je rođena u 18. stoljeću, njezin život i danas nadahnjuje zbog snage vjere, hrabrosti i ljubavi prema ljudima.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Sv. Majka Théodore Guérin rođena je2. listopada 1798. u francuskom mjestu Etables. Od najranijeg djetinjstva pokazivala je odanost Bogu i Crkvi. Prvu pričest primila je s 10 godina i tada joj je mjesni župnik rekao da će jednoga dana postati časna sestra. Još kao djevojčica provodila je sate u samoći šećući kamenitom obalom blizu svoje kuće, gdje je meditirala, razmatrala vjerske istine i molila.

Teret brige

Dok je njezin otac Laurent godinama služeći u Napoleonovoj mornarici izbivao od kuće, njezina majka Isabelle poučavala ju je vjeri, upućivala u Sveto pismo i na ljubav prema Gospodinu.

Njezina je obitelj proživjela bolne tragedije. Kad joj je bilo dvije godine, godinu stariji brat joj je poginuo u požaru, a kad je napunila 15, izgubila je i mlađeg četverogodišnjeg brata koji je zaspao kraj ognjišta i umro u vatri nakon što mu se zapalio pokrivač. Kao 15-godišnjakinja ostala je i bez oca koga su ubili razbojnici dok je putovao kući u posjet obitelji.

Gubitak supruga gotovo je potpuno slomio njezinu majku, pa je djevojčica morala ponijeti teret brige za nju i mlađu sestru, kao i za kućanstvo i vrt. Kroz te godine teška rada i žrtve, njezina vjera nije malaksala – u svim je situacijama duboko u duši znala da je Bog uvijek uz nju. 

Kad je napunila 20 godina, molila je majku za dopuštenje da pođe u samostan Sestara od Božje Providnosti u Ruillé-sur-Loiru, ali ona se s njezinom molbom nije složila. Naposljetku je 1823. popustila i rekla: „Moja kćeri, sad možeš otići; imaš suglasnost majke i blagoslov. Više ne mogu odbiti Bogu žrtvu koju traži od mene.“  Tako se Théodore priključila mladoj zajednici redovnica u Ruillé-sur-Loiru koje su služile Gospodinu osiguravajući mogućnosti obrazovanja djeci i skrbeći za siromašne, bolesne i umiruće.  

Put u misije

Dok je poučavala malene i brinula o bolesnicima, s. Théodore je dobila zadatak povesti u Sjedinjene Američke Države malu grupu misionarki Sestara od Božje Providnosti kako bi tamo osnovala ogranak družbe, otvorila škole i služile Bogu uz posvećene osobe Biskupije Vincennes, prve osnovane biskupije u američkoj saveznoj državi Indiana.       

Skromna i sklona osjećaju vlastite bezvrijednosti, Majka Théodore nije mogla zamisliti da je baš ona prava osoba za tu misiju. Uz to, njezino je zdravlje uvijek bilo krhko – razboljela se još u novicijatu i lijekovi su joj tada uništili probavni sustav, pa je nakon toga mogla konzumirati samo blagu hranu i tekućine. No, unatoč sumnjama i zdravstvenom stanju, nakon višesatne molitve i dugih konzultacija s nadređenima prihvatila je misijski zadatak jer se plašila da, ako ona ne ode, nitko drugi neće poći u Indianu širiti Radosnu vijest.

Opremljena s malo više od njezine postojane želje za služenjem Bogu, s. Théodore se skupa s pet susestara uputila u mjesto njihove misije. Na putu su preživjele strašnu oluju.

„Koja duševna snaga dolazi iz molitve! Kako je divno usred oluje smiraj naći u Isusovu srcu. No, kakva je utjehu onima koji ne mole?“, zapisala je nakon putovanja s. Théodore koja je rečeno svjedočila kroz svoju službu i svuda gdje bi pošla.

Američke kušnje

U Saint Mary-of-the-Woods stigle su u večernjim satima, 22. listopada 1840. Odmah po dolasku, uputile su se na molitvu blatnjavom stazom do male brvnare koja je služila kao kapelica. Kleknule su i zahvalile Bogu na sigurnom putovanju zamolivši ga za blagoslov nove misije. Tu, na tom brdovitom i šumovitom terenu, s. Théodore uspostavila je matičnu kuću, školu i ostavštinu ljubavi, milosrđa i pravde koje se nastavljaju do danas. U svemu što je kroz teške godine radila uzdala se u Božju Providnost i na isto usmjeravala svoje susestre. U jesen 1840. misija u Saint Mary-of-the-Woods imala je na raspolaganju samo malenu kapelicu koja je služila i kao smještaj za svećenika te malu farmersku kuću gdje je s. Théodore živjela sa susestrama i postulantica.

Tijekom prve zime snažan sjeverni vjetar puhao je kroz tu kućicu u kojoj su se redovnice smrzavale i često bile gladne. Uskoro su trijem pretvorile u kapelicu. Blizina Presvetog Oltarskog Sakramenta ulijevala im je snagu. „Čega se plašiti kad je Isus s nama?“, govorila je s. Théodore koja je prvih godina u Americi preživjela mnoge kušnje: predrasude prema katolicima, a posebno prema redovnicama; prijevare; nerazumijevanja; odvajanje kongregacije u Indiani od one u Francuskoj (Ruillé); užasan požar koji je uništio svu ljetinu ostavivši sestre prepuštene gladi; teške bolesti… 

Nada protiv nade

No, ona je ustrajala u svojoj službi želeći činiti samo ono što je unutar Božje volje kojoj se potpuno prepuštala. Dopisujući se s prijateljicama, s. Théodore je otkrivala svoje nevolje. „Ako ikada ova siromašna mala zajednica bude uspostavljena, bit će utemeljena na Križu. To mi ulijeva povjerenje i daje mi nadu, ponekad čak i protiv nade“, napisala je u jednom od pisama.

U manje od godinu dana po dolasku u Saint Mary-of-the-Woods s. Théodore otvorila je prvu akademiju kongregacije i 1842. osnovala škole u Jasperu (Indiana) i St. Francisvilleu (savezna američka država Illinois). Do smrti 14. svibnja 1856. utemeljila je brojne škole u Indiani. Kongregacija Sestara od Božje Providnosti postala je snažna, živa i veoma cijenjena, a taj je uspjeh i rast družbe s. Théodore uvijek pripisivala Blaženoj Djevici Mariji kojoj je i povjerila službu i misiju Saint Mary-of-the-Woods.

Pečat ljubavi

Svetost te redovnice bila je poznata svima koji su je susretali. Bila je sposobna iz ljudi izvući ono najbolje i potaknuti ih na djela u koja ni sami nisu vjerovali. Ljubav je bila jedna od njezinih najsnažnijih odlika – voljela je Boga, Božje ljude, susestre i narod kojem je služila. Nikoga nije izostavljala iz molitvi i službi jer je svoj život posvetila pomaganju ljudima da upoznaju Boga i žive kvalitetnije. Znala je kako sama ne bi ništa postigla, ali i da je sve moguće u zajedništvu s Gospodinom. Poznavatelji njezina života i djela kažu kako je prihvaćala izazove, kušnje i nevolje te sve prigode u kojima je nepravedno tretirana.

Umrla je 60 godina od dolaska u Indianu ostavivši model življenja vjere, kreposti, svetosti i ljubavi naraštajima mladih sve do danas.

„Ona je s pet susestara bila beskućnica došavši u Indianu te mračne listopadske večeri 1840. Živjele su s velikodušnom obitelji farmera dok nisu završile svoj dom. Iskusila je tragedije u najranijoj mladosti… Zapostavila je svoje snove da bi se brinula za obitelj u vremenu kada se njezina majka emocionalno teško nosila s gubitkom supruga. Ona i njezina mala skupina redovnica stigle su u novu zemlju kao imigrantice. Nisu poznavale ni jezik ni običaje, ovisile su o drugima u učenju i prilagodbi. Naučila je preživljavati i trpjeti siromaštvo… Pritiskali su je kronični zdravstveni problemi. Dizala je svoj glas protiv nepravde“, napisale su o njoj njezine suvremene susestre podsjetivši na hrabrost i snagu te liderice duboke vjere, koja se unatoč brojnim preprekama nije povukla već je hrabro i nesebično djelovala kako bi druge vodila Bogu.

Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 25. listopada 1998., a 15. listopada 2006. kanonizirao ju je Benedikt XVI.   

Ona je i danas putokaz svima koji pohode posvećeno joj svetište u Saint Mary-of-the-Woodsu, ali njezin primjer živi i drugdje gdje djeluju Sestre od Božje Providnosti.

Među ljudima

Putem koji je zacrtala Sv. Théodore Guérinmnoge sestre koračaju i danas, službujući u 17 saveznih američkih država, Distriktu Columbija i Aziji. „Mi smo apostolska kongregacija, znači djelujemo među ljudima gdje god je najpotrebnije. Neke sestre poučavaju ili rade u administraciji u školama. Neke su angažirane u župama, biskupijskim administracijama, službama socijalne pravde, savjetovalištima i zdravstvu. Neke rade u administraciji kongregacije ili za druge religiozne organizacije. Mnoge su posvećenje službi molitve poštujući brojne molbe za molitvom upućene Sestrama od Božje Providnosti. Kongregacija ima misiju biti Božja Providnost u svijetu posvećivanjem činjenju djela ljubavi, milosrđa i pravde u službi među Božjim narodom“, ističu redovnice iz Indiane.