Afrika

Misionari su nada na periferijama


Afrika nudi široko polje djelovanja brojnim misionarima koji se posvećuju onima na periferijama djelujući nesebično za duhovnu i materijalnu dobrobit brata čovjeka. Donosimo priče koje je ovih dana objavila agencija Fides.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Demokratska Republika Kongo desetljećima je pogođena raznim problemima – od sukoba do siromaštva. U takvim uvjetima Katolička Crkva djeluje na području školstva, zdravstva te drugdje gdje je potrebno pomoći ljudima ostvariti prava i usmjeriti ih na bolju budućnost.

Škola Sv. Ante

U gradu Boma službuje vlč. Roger Pholo, jedan od svećenika koji su se posvetili obrazovanju kao jamcu buduće egzistencije. On je suosnivač škole Sv. Ante Padovanskog koja se nalazi u Distriktu Sindi, siromašnom naselju koje od Bome dijeli rijeka. Tu su se nastanile brojne obitelji, na stotine njih, koje su se iz okolnih sela zaputile sa željom pronalaska posla u gradu, ali su zapale u tešku situaciju suočivši se s grubom realnošću Bome koja im nije mogla ponuditi bolju egzistenciju. Djeca iz Sindija primorana su pješačiti više od pet kilometara do najbliže škole, a okolnosti u kojima žive dovode do prestanka njihova školovanja.  

„Kad je vlč. Roger započeo svoj pastoralni rad u našem susjedstvu, nije mogao ostati ravnodušan na našu bijedu. Nije bilo ni struje ni vodovoda, kao ni škole unatoč stotinama mališana u školskoj dobi. Tako je on odlučio poduzeti nešto konkretno kako bi spasio budućnost naše djece“, rekao je jedan roditelj.

Vlč. Roger je ujedinio susjede i neke od prijatelja te su stvorili Udruženje za djelovanje za socijalno ugroženu djecu koje je u rujnu 2016. omogućilo otvorenje škole Sv. Ante Padovanskog. Ustanova je isprva nudila obrazovanje za prva četiri razreda osnovne škole, a kasnije se njezin program proširivao sve do današnjeg broja od 10 razreda i 225 učenika. U dvorištu škole izgrađena je i pumpa za vodu koju uz đake koristi i susjedstvo.

„Ovoj djeci želim ponuditi pristojno okružje za učenje. Neke su građevine bez žbuke i podova. Sav taj rad je potreban kako bi se malenima osigurala dostojna infrastruktura koja će pridonijeti njihovu dobru“, kazao je vlč. Roger koji je daleko od zadovoljstva jer ima još mnogo toga učiniti za narod među kojim djeluje.

Dom napuštenih

U Uviri i njezinoj okolici na sjeveru DR Konga događa se da djecu napuštaju i ostavljaju na vratima bolnica ili zajednica. Sestre Sv. Josipa primile su se brige za sve veći broj napuštenih mališana koji uistinu trebaju sve – od ljubavi i brige do tretmana i potrepština. Stoga su našle rješenje u utemeljenju ustanove koja će im pružiti dom. Tako je 2012. rođeno sirotište u bolničkom centru Mario Vannucci, 20 kilometara udaljenom od Uvire, blizu granice DR Konga s Burundijem.

„Uvira je smještena na sjeveru kod jezera Tanganyika. Ta je regija naseljena nepismenim i jako siromašnim ljudima. Posljednjih godina pogođena je ratnim stradanjima što dovodi do nestabilnosti i naglašenog siromaštva“, rekla je s. Clara, poglavarica misija sestara Sv. Josipa Onlusa.  

Mnoge majke umiru pri porođaju u malim seoskim bolnicama, a očevi, često vojnici, te članovi obitelji ne mogu se pobrinuti za bebe. Tako su siročići donošeni u jedan dispanzer čije osoblje nije imalo mogućnosti ni sredstva skrbi za njih. S. Françoise se prisjetila kako je jedna djevojčica umrla poslije četiri dana nakon što se za nju nije našlo utočište, a dogodilo se da je i jedan dječak tjedan nakon smrti njegove majke preminuo jer njegovi rođaci nisu znali kud s njim. Takvi su se slučajevi, dodala je, ponavljali. „Stoga su sestre odlučile prigrliti napuštene računajući na Providnost jer su i oni djeca Božja“, rekla je s.Françoise koja je danas zadužena za sirotište. Redovnicama u toj ustanovi pomažu i dvije lokalne žene, a u međuvremenu broj napuštenih raste – rodbina malene ostavlja na ulazu u sirotište jer zna da se sestre o njima mogu brinuti.  

„Danas je tu 26-ero djece, a dvoje pohađaju vrtić. Što će biti u budućnosti? Sve predajemo u Božje ruke i radimo u Kristovo ime. U institutu djecu podižemo na najzdraviji mogući način. Zahvaljujući usvajanju na daljinu, imat će priliku studirati i stvoriti budućnost. U međuvremenu, moramo zahvaljivati Bogu i onima koji nas podupiru“, zaključila je s. Françoise.