Tanah


Tanah je originalno židovsko ime za Bibliju. Naziv je nastao od početnih slova triju dijelova spisa od kojih se ona, prema hebrejskoj tradiciji, sastoji: ime prve skupine počinje slovom T (Tora), druge slovom N (Neviim), a treće slovom K (Ketubim).

Priredio: Dražen Kustura

Ukoliko se uzmu prva slova spomenutih triju riječi, dobiva se riječ TNK, a slovo kaf (k) radi lakšeg čitanja na kraju riječi postaje haf (h) te se dodaju dva samoglasnika „a“. Originalnu hebrejsku Bibliju prihvatilo je u potpunosti kršćanstvo nazvavši ju Stari zavjet te joj je dodalo još i Novi zavjet kojega Židovi ne smatraju bogonadahnutim. Tanah se sastoji od triju dijelova od kojih je najvažniji prvi koji je ujedno i kronološki najstariji te najsvetiji - Tora (Zakon). Naziva se još i Petoknjižje, a čine ga prvih pet knjiga Starog zavjeta koje se pripisuju Mojsiju, a one su: Postanak (heb. - Berešit), Izlazak (heb. Šemot), Levitski zakonik (heb. Vajikra), Brojevi (heb. Bamidbar) i Ponovljeni zakon (heb. Debarim).

Drugi dio Tenaha naziva se Neviim (Proroci), a dijeli se na dva dijela: Neviim Rišonim (rani ili prvi proroci) i Neviim Aharonim (po zni ili kasni proroci). Ova podjela je, kao što se iz samih naslova vidi, kronološka.

Treći dio hebrejske Biblije naziva se Ketubim (Spisi), a neke od knjiga koje čine ovu skupinu spisa su: Pjesma nad pjesmama, Ruta, Psalmi, Job, Daniel... Smatra se da su Židovi 424. prije Krista imali Tanah koji se sastojao od 35 knjiga, a da je kanonizacija hebrejske Biblije potpuno završena oko 90./100. poslije Krista na sinodi u gradu Javne (lat: Jamnia) na obali Sredozemnog mora.