Predanje (predaja)


Pojam predanje ili predaja je slavenizirani prijevod grčke riječi παράδοσις (paradosis) i latinske traditio, a predstavlja autoritet crkvene tradicije koju priznaju posebno pravoslavci i katolici, dok ju protestanti odbacuju uvažavajući samo Sveto pismo (sola scriptura).

Priredio: Dražen Kustura

Pravoslavna Crkva, kao i Katolička, dala je veliku važnost predaji, i to u njezinu dvostruku smislu razumjevši ju kao: cjelokupno Kristovo djelo u vremenu, to jest kao apostolsku zapovijed predanu Crkvi i način prenošenja božanskog otkrivenja u vremenu preko Crkve. Predaja je drugotni izvor vjere i zajedno sa Svetim pismom čini jednu cjelinu.

Pojam kršćanske predaje (tradicije) počeo se razvijati u protuheretičkim polemikama drugog stoljeća, naročito u odnosu prema gnosticizmu, kao temeljni princip za autentičnost sadržaja vjere. Kršćanska predaja nije ezoterijska karaktera, ne prenosi se kao tajno znanje, nego u neprekinutu propovijedanju i vjeri kršćanskih zajednica.

Sveti Irenej krajem 2. stoljeća bio je prvi teolog koji je uporabio načelo apostolske predaje kako bi se suprotstavio gnosticima. On u svojem djelu Adversus haereses, između ostaloga, piše: „Apostolska predaja očituje se po čitavom svijetu, pokazuje se u svakoj Crkvi svima koji žele vidjeti istinu; možemo nabrojiti sve koji su od apostola postavljeni za biskupe i njihove nasljednike sve do danas. Da su apostoli imali nekakvo tajno znanje, koje bi odijeljeno i skriveno od ostalih naučavali pred savršenima, svakako bi prvo predali ovima kojima su povjerili i same Crkve.“