Ktitor


Pojam ktitor je grčkog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „osnivač“, „utemeljitelj“, „vlasnik“, a naziv dolazi od starogrčkog glagola κτίζω – osnivam, a u pravoslavnoj tradiciji odnosi se na osobu koja je osnovala kakvu zadužbinu ili izgradila samostan.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

Ova pojava posebno je bila raširena u Bizantu te kod pravoslavnih Slavena, a naziv ktitor proširio se i na one koji samostan uzdržavaju ili daju kakav veliki prilog za njegove potrebe.

U srednjem vijeku ktitori su najčešće bili imućni feudalci koji su od svojih sredstava dali sagraditi crkvu, manastir ili koje drugo crkveno dobro te su darivali sve predmete potrebne za bogosluženje, uzdržavali su manastir ili su ga branili u slučaju potrebe, te su postavljali starješinu, upravljali njegovim prihodima i propisivali unutarnji red.

Zauzvrat, ktitori su imali neke od pogodnosti i časti kao što su: naslikani njihovi te portreti njihovih obitelji koji su se nalazili u crkvi, a imena su im bila unošena u diptihe. Uz to, imali su počasna mjesta za vrijeme služenja liturgije i pravo na grob, odnosno pokapanje u crkvi, a njihova prava su prenošena i na njihove potomke.

Također, postojale su i imućne gospođe, ktitorke, koje su svojim novčanim prilozima pomagale manastire. Od novoga vijeka, kada je prestala gradnja manastira, ktitorima se nazivaju oni koji brinu o njihovu izdržavanju tijekom cijele godine ili koji daruju jedan veći prilog. Tako se neki ruski i moldavski knezovi nazivaju „novi ktitori“.