Koljivo (slavsko žito)


Riječ koljivo je staroslavenskog podrijetla, a izvorno potječe od grčke riječi kolivon što znači „zrno“.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

Prvenstveno se misli na zrno pšenice, a u srpsko-pravoslavnoj tradiciji označava kuhanu pšenicu koju pravoslavni svećenik blagoslivlja i polijeva crnim vinom, koju zatim domaćin daje gostima za krsnu slavu.

Prema običaju, domaćice prigodom pripravljanja koljiva pribiru zrno po zrno pšenice koja se zatim skuha, ocijedi i zasladi medom ili šećerom. Tako pripravljana odnese se u crkvu uoči krsne slave gdje ju svećenik blagoslovi i prelije vinom. U gradovima se skuhana pšenica samelje ili ugnijezdi u tijesto te se doda mljevenih oraha, badema i šećera, a po površini se obično ukrasi orasima. Tako posvećeno jelo domaćin služi gostima prije slavskog ručka.

Žito, odnosno pšenica od kojih se koljivo pripravlja simboliziraju uskrsnuće (posijana pšenica istrune u zemlji pa donese rod) i ono se prinosi na slavu Božju, u čast svetca zaštitnika obitelji te za pokoj duša umrlih predaka i srodnika koji su tu krsnu slavu svojim potomcima i predali. Iako se nerijetko može pronaći kako je koljivo hrana za umrle, to je apsolutno pogrešno jer ono povezuje živuće i umrle članove obitelji.

Što se samog obreda blagoslova tiče, svećenik najprije moli Boga da blagoslovi raznovrsne plodove i da posveti one koji ih budu jeli jer su svečari (kaže njihova imena) to prinijeli njemu na slavu i u čast svetoga (ime svetca zaštitnika obitelji) koji se slavi i u spomen onih koji su preminuli u vjeri (predci i srodnici) koji su im slavu predali. Na kraju se još priziva posredovanje Presvete Bogorodice, svetca koji se slavi i svih Božjih ugodnika.