Eshatologija


Pojam eshatologija grčkog je podrijetla i kovanica je dviju riječi: eschata – „posljednje stvari“ i logos – „riječ“, „znanost“, a u kršćanskoj teologiji predstavlja učenje o posljednjim stvarima: smrti, posmrtnom životu, kraju svijeta, posebnom i općem sudu, raju, paklu, čistilištu...

Priredio: Dražen Kustura

Klasična podjela eshatologije iz katoličke perspektive je na „konačnu“ koja se odnosi na završetak povijesti spasenja (opći sud), i „srednju“ koja obuhvaća čovjekovu egzistenciju od trenutka smrti pa do konačnog kraja vremena (posebni sud). Upravo glede „srednje“ eshatologije, postoje određene dogmatske razlike između pravoslavlja i katoličanstva. Prema nauku Katoličke Crkve, nakon ovozemaljskog života događa se posebni sud te duša pokojnika, ovisno o zemaljskim zaslugama, ide u raj, čistilište ili pakao.

No, pravoslavna teologija ne poznaje čistilište, tako da prema toj tradiciji, nakon ovozemaljskog života slijedi posebni sud te duša ide ili u donji raj (pravednici) ili gornji pakao (oni koji su umrli u lakim grijesima) ili u donji pakao (okorjeli grješnici). Tu duše ostaju do općeg suda na kraju vremena, nakon čega duše iz donjeg raja i gornjeg pakla idu u gornji raj, dok duše iz donjeg pakla idu u vječni pakao tzv. gehenu.

Tako da bi u biti gornji pakao u pravoslavnoj tradiciji odgovarao čistilištu u katoličkoj, ali katolici vjeruju da su čistilišne muke zaslužne i čistilišne, dok za pravoslavce patnje u gornjem paklu nemaju zaslužne vrijednosti, nego se duše spašavaju isključivo po Božjem milosrđu i molitvi Crkve.