Anatema


Pojam anatema je grčkog podrijetla i doslovce znači „posvetiti“ ili „posvećeno“.

Foto: ilustracija

Foto: ilustracija

Priredio: Dražen Kustura

To je prijevod židovske riječi herem koja je označavala ono što je zabranjeno jer je posvećeno Bogu, ali je u kasnijem razdoblju postala oznakom za izopćenje, isključivanje krivca iz Crkve. Termin se prije svega uporabljuje u Pravoslavnoj Crkvi, a u Katoličkoj se uz ovaj pojam uporabljuje i njegov sinonim – ekskomunikacija.

Kazna anateme predstavlja čin krajnje strogoće, a u Crkvi ga je zakonita vlast uporabljivala još od najranijih vremena za one koji su naučavali i propovijedali neku herezu ili učinili neki težak prijestup. Njihovim isključenjem ujedno se osuđivao i njihov pogrešan nauk.

Izraz „Neka bude anatema“, javlja se na kraju izlaganja pravovjernog učenja na prvim ekumenskim saborima, u kontekstu da će oni koji ne budu ispovijedali pravi nauk, biti podvrgnuti osudi Crkve.

Crkva poznaje dvije vrste kazne: malu i veliku. U maloj crkvenoj kazni (epitimija) vjernik je izdvojen od svetih tajni (sakramenata) i crkvenih službi. Obično je vremenski ograničena. U velikoj crkvenoj kazni (anatema, ekskomunikacija) dotični je potpuno i bez vremenskog ograničenja izdvojen iz zajednice vjernika i Crkva prema njemu nema nikakve obveze. Skidanje velike crkvene kazne moguće je ukoliko ekskomunicirana osoba dokaže da se popravila.

Onaj koji je kažnjen anatemom, prepušten je Božjoj milosti i Njegovu sudu, a za samu formulu ili čin izricanja ove kazne vjeruje se da donosi nesreću.