Zenica

Sveti Josip u Gradu čelika


U Zenici, u srcu središnje Bosne, naši su preci 1203. ispovjedili vjeru u Trojedinoga Boga i obećali vjernost Rimskom prvosvećeniku. Danas, u župi Sv. Josipa, u jugozapadnom dijelu zeničke kotline, uz lijevu obalu Bosne, to isto čine članovi vjerničke zajednice...


Piše: Željko Ivković 

Zenica je grad od 110 000 stanovnika na rijeci Bosni, zajedno sa svojih pet katoličkih župa, svojevrsno sjecište putova. Želite li ići na sjever zemlje, ili pak u Hrvatsku, zasigurno ćete morati proći kroz mjesto koje se „sjedinilo“ sa svojom željezarom, nogometnim stadionom Bilino Polje na kojem igra reprezentacija BiH, Kazneno popravnim domom te brojnim drugim znamenitostima... Želite li pak sa sjevera BiH na jug, opet ćete proći kroz Grad čelika.

Nažalost, s glavne magistrale, koja prolazi kroz Zenicu, teško je uočiti župnu crkvu Sv. Josipa jer je, s jedne strane, u potpunosti okružena visokim betonskim neboderima dok je s druge zaklanja brdo.

Naravno, rezultat je to nakaradne i nedemokratske politike bivšeg režima koji je, uz ratne nedaće posljednjeg rata, uvelike ostavio pečat u ovom gradu i katoličkim vjernicima.

Kada smo se nakon nekoliko kružnih tokova i vrludanja među zeničkim neboderima našli u Strossmayerovoj ulici, na broju 17., vidjeli smo župnu crkvu koja je smještena u krugu ograđenog „mini parka“, prave male oaze zelenila među betonom i preblizu, po sustavu jedna na drugoj, načičkanim privatnim kućama.

Osim crkve tu je i samostan sestara uršulinki, pomoćni pastoralni objekt, Gospina špilja te Caritasov višenamjenski centar.

Osnivanje župe
U župnom uredu nas je čekao vlč. Vladimir Pranjić, jedan od petorice župnika u Gradu čelika. Ova vjernička zajednica nema župnog vikara, a u pastoralnom radu mu aktivno pomažu tri sestre uršulinke, čiji se samostan nalazi u sklopu župne kuće te ravnatelj KŠC-a Sv. Pavao vlč. Vlatko Rosić. Budući da smo, prema planu, trebali nazočiti i snimiti molitvu krunice te misu devetnicu u čast Svetoga Josipa odmah smo se bacili na posao te, kako bismo govorili o sadašnjosti, najprije „zaronili“ u povijest.

Župa Sv. Josipa osnovana je 31. listopada 1935. dekretom biskupa Ivan Ev. Šarića odvajanjem jugozapadnog dijela župe Sv. Ilije. Za zaštitnika je uzet Sv. Josip, između ostaloga i zato što je to bio radnički grad, a nova naselja su bila pretežno nastanjena radničkom populacijom. Do posljednjeg rata župa je, prema riječima vlč. Pranjića, imala oko 8 500 vjernika koji su živjeli u više od 3 000 obitelji dok je danas taj broj drastično smanjen jer su iz poznatih ratnih događanja mnoge obitelji potražile mjesto svoga boravka negdje drugdje.

Izgradnja i preuređivanje
Tik do župne kuće nalazi se i crkva Sv. Josipa. U vrijeme njezine izgradnje postojala je ideja da se preuredi stara crkva Sv. Ilije, ali je ipak na njezinim temeljima izgrađeno novo i veće sakralno zdanje koje je odgovaralo tadašnjem broju vjernika. Crkva je završena 1939., a njezino unutarnje uređenje uradio je Josip Gruber iz Slavonskog Broda. Krajem 1943. blagoslovljeno je i crkveno zvono.

Zenica je inače poznata po zatvoru koji se nalazi na teritoriju župe Sv. Josipa te se tako ova vjernička zajednica može pohvaliti dodatnim pastoralom koji nije baš čest. Tako župnik svakog četvrtka slavi misu u zatvoru te zajedno s pritvorenicima promišlja o vjeri i životu kako bi nakon izlaska na slobodu promijenili svoje ponašanje.

Važno je napomenuti da župa pred proslavu patrona ima nadaleko poznate devetnice Sv. Josipu. Tako devet srijeda prije blagdana Sv. Josipa vjernici iz Zenice i šire, hodočaste i preporučuju se zagovoru Sv. Josipa te nastoje nasljedovati njegov primjer svjedočanstva vjere.

Djelovanje uršulinki
Nakon župnika razgovarali smo s glavaricom uršulinskog samostana u Zenici s. Andrejom Dujić, inače rođenom Zeničankom, iz župe Sv. Ilije. Sestre smo zatekli u pripremanju uskrsnih jaja za prodaju koju će vršiti mladi ove župe, a sav novac predviđen je za siromašne.

Kako je rekla glavarica samostana, sestre su uključene u pastoral radom s djecom do devetog razreda; tu je i rad s odraslima na primanjima sakramenata, a također je bitno napomenuti sakristansku službu i rad s mladim obiteljima kroz udruženje Anđeline prijateljice.

Nakon provedenog dana u Zenici, zaključili smo kako je ovaj kraj, što zbog povijesti što zbog različitih crkvenih toponima te imena naselja, bio i jest izuzetno bogat katoličkom vjerom. Tu su i brojna duhovna zvanja iz ove župe te nekolicina bogoslova koji izričito govore o duhovnoj snazi ovoga kraja. Također tu je i veliki broj časnih sestara uršulinki koje su rodom iz ove župe.

Zaštita i zagovor Sv. Josipa daje nadu, da će ovdašnji Hrvat-katolik ustrajati i izdržati.

Duhovna zvanja
Sv. Ivan Pavao II.
je jednom rekao da se jakost vjere jedne župe mjeri po tome koliko je duhovnih zvanja dala. Vrijedi spomenuti kako je Grad čelika Crkvi dao 30-ak živućih duhovnih zvanja: svećenika, redovnika i redovnica. Bitno je i to da Zenica i dalje daje nova zvanja. Tako je 2016. mladu misu proslavio vlč. Dražen Kustura, što je prva mlada misa nakon devet godina u župi sv. Josipa iz koje porijeklo vuku, između ostalih, i svećenici Vrhbosanske nadbiskupije: vlč. Jakov Kajinić, vlč. Marko Majstorovoić, vlč. Donald Marković, vlč. Franjo Skok te vlč. Željko Čuturić. Raduje i činjenica kako župa Sv. Josipa ima tri bogoslova, stoga ostaje nada da će u skorije vrijeme u zeničkom kraju biti još slavlja mladih misa.