Mostar

Dompes - kuća kruha i duha


Uoči Uskrsa posjetili smo Dompes – Kuću kruha i duha u Mostaru, višenamjenski kompleks u izgradnji.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Dompes obuhvaća studentski dom za studente slabijeg imovinskog stanja, pučku kuhinju i Međunarodni centar za dijalog. Nalazi se u neposrednoj blizini Franjevačkog samostana Petra i Pavla u Mostaru, tik uz Bulevar, nekadašnju bojišnicu devedesetih, te na lokaciji poznatoj po dugogodišnjem zalaganju franjevaca za boljitak zajednice.
 

 

Franjevački projekt

Nakon odobrenja kapitula Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, pribavljenih dozvola i otklanjanja ruševina radovi su započeli 15. siječnja 2015. po planu arhitekata Davorina Smoljana i Marijana Antunovića. Završeno je 75 posto posla na 4 500 metara četvornih kompleksa, a sve uz potporu više od 4 000 darovatelja – od najvećeg Vlade Republike Hrvatske preko Državnog ureda za Hrvate izvan RH do brojnih dobrotvora iz zemlje i inozemstva.

Voditelj projekta Dompes fra Iko Skoko, a skupa s njim kroz kompleks su nas proveli Ante Raič, djelatnik u turizmu i volonter u Dompesu, i Slaven Prce, magistar socijalnog rada i volonter u Dompesu.

„Kad smo počeli nismo imali dinara, nula svega, a kasnije su sredstva pristizala…“, istaknuo je fratar kazavši kako su mnogi ljudi osim novca donirali i građevinski materijal te radnu snagu, a tu su bili i volonteri i studenti koji su pomagali.

„Radovi su tekli vrlo dobro i zahvalan sam svim darovateljima, a do sada ih je bilo više od 4 000. Neki su ljudi baš dali zadnju svoju marku, ministranti su davali i pola marke, a moramo istaknuti i Vladu Republike Hrvatske koja nas je do sada pratila, a nadamo se i do kraja kao najveći darovatelj“, ispričao nam je fra Iko napomenuvši kako se za sve darovatelje subotom slavi sveta misa u 18 sati  u samostanskoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Mostaru.

Kao i svi drugi

U neke su sobe već uselili prvi studenti, a fra Iko se nada kako će sve biti namještene za početak nove akademske godine. Kad je riječ o prijemnim uvjetima, doznajemo da su prioritet studenti lošijeg materijalnog statusa, a bit će sigurno i onih koji će moći platiti boravak u domu.

„Svi studenti će dobiti besplatno stanovanje, a režije će snositi. Jedan krevet prosječno košta 150 KM! Na ovaj način bismo pomogli roditeljima na godišnjoj razini 300 000 KM. Smatram kako će time studentski dom opravdati svoju izgradnju“, rekao je fra Iko napominjući kako Dompesov dom, s obzirom da su ga gradili fratri, ima i svoju osobitost – naglasak življenja stavit će se na odgoj jer, dodao je, pravo obrazovanje ne može isključiti dobar odgoj.

Dompes je studentski dom kao i svi drugi, ali mi ga nastojimo prilagoditi da ga studenti shvate kao i svoju kuću, pa ta pravila i nisu tako stroga. Primjerice, ustajanje ujutro je oko 07:30 radnim danom, a vikendom i kasnije. Navečer je kućni red do 23:00, a studenti mogu i poslije izaći, s tim da postoji zaduženje dekana, jednog od predstavnika studenata, kome se moraju javiti za izlazak. Također moraju kao kod svoje kuće održavati čistoću prostora u kojem borave“, pojasnio nam je Slaven Prce, 27-godišnji volonter koji je upućen u sve što se zbiva u Dompesu.

Zadužen je za ažuriranje podataka na web stranici i donacije svakoga petka, uplate i isplate, a također vodi i mrežnu te Facebook stranicu doma gdje se mogu pratiti  aktualnosti oko radova i ostalog. Taj magistar socijalnog rada inače radi kao socijalni radnik s djecom bez roditeljske skrbi, a to mu iskustvo bude korisno i u Dompesu gdje pomaže studentima u njihovu životu.

Centar susretanja i dijaloga

Dio prostora Dompesa već je predstavljen javnosti. Naime, 5. rujna 2017. Svečano je otvorena Pučka kuhinja Fra Didaka Buntića u sklopu obilježavanja 100. godišnjice spašavanja više od 12 000 djece od gladi. 

Jedna od sastavnica Dompesa je i Međunarodni centar za dijalog posvećen Sv. Franji Asiškom. „Prošlog mjeseca imali smo sastanak Međunarodne komisije za dijalog Franjevačkog reda na razini svijeta. Taj je sastanak trebao biti održan u Veneciji, pa sam ih zamolio da dođu u Mostar gdje su se skupili članovi iz Singapura, Indije, Konga, Amerike, Italije, Hrvatske i ja iz Bosne i Hercegovine. Zaključak toga susreta bio je da se ovdje u Mostaru održava Škola dijaloga. Taj je prijedlog usvojen u Franjevačkom redu te ćemo u rujnu iduće godine franjevce iz cijelog svijeta početi pozivati ovdje da sudjeluju u toj školi, s tim da ćemo obuhvatiti posjet Mostaru, Sarajevu i Srebrenici. Članovi su bili oduševljeni da se na takvom prostoru možemo svi susresti, a osobito ih je oduševilo da nakon tri rata koja smo imali u prošlom stoljeću ipak mi razgovaramo i trudimo se približiti se jedni drugima, da ipak tu postoje značajni koraci ekumenskog i religijskog dijaloga. Neki su čak rekli: 'Kod nas dođe do malih konflikata, pa se ljudi više ne žele čuti i susresti, a kod vas dođu veliki ratovi pa opet nastojite zajedno živjeti i razgovarati.' Stoga mislim da ovaj Centar može dati veliki prilog“, rekao je fra Iko naglasivši kako će Međunarodni centar za dijalog biti prigodno osposobljen iduće godine kada se slavi 800 godina susreta Sv. Franje i sultana.

Projekt nade u bolje sutra

Dompes je, ističu naši sugovornici, projekt koji obogaćuje grad i arhitektonski i kroz različite sadržaje koje planira ponuditi studentima i Mostarcima svih generacija.       

„Ovo je poruka da se može učiniti neko dobro djelo ako napravite projekt u kojeg vjerujete i smatrate da je dobar. I ako ga ljudi prepoznaju kao dobrog, novac uopće nije upitan i on će doći. Kad ljudi vide pravu stvar, napravit će čuda. I ja sam taj projekt osjetio kao nešto pozitivno i potrebno ovom gradu kako mladim studentima tako i svima kroz Centar za dijalog, a o pučkoj kuhinji ne treba ni govoriti. Puno je ljudi po stanovima i periferiji grada koji ne mogu doći u pučku kuhinju, o kojima nitko ne brine ili im treba briga – još neka mala pomoć, tako da unutar te zgrade ta sva tri segmenta (dom, centar za dijalog i kuhinja) vuku čovjeka da i ti moraš dati dio sebe da bi se sve to izgradilo i da bi počelo funkcionirati…“, kazao je Raič osvrnuvši se kako je od jedne ruševine postalo nešto što nudi nadu u bolje sutra.