Franjevačka teologija u Nedžarićima u Sarajevu


U povodu početka nove akademske godine, obišli smo Franjevačku teologiju u sarajevskom naselju Nedžarići da bismo uvidjeli kako živi i djeluje ta institucija zajedno sa svojim osobljem i studentima...

Piše: Željko Ivković

Zdanje Franjevačke teologije u Nedžarićima relativno je novijeg nadnevka, međutim povijest te visokoškolske ustanove znatno je dulja i može se reći kako korijene vuče još iz osmanlijskih doba kada su se franjevci školovali u vlastitim učilištima, a usavršavali na tadašnjim sveučilištima Ugarske, Austrije te Italije.

Obično se 1968. uzima kao početak djelovanja Teologije kakvu znamo danas, ali to je samo godina službena useljenja u tadašnje nove prostorije. Povijest i tradicija je mnogo dulja, sve nam je to ukratko izložio dr. fra Danimir Pezer, dekan ove visokoškolske institucije.

Neprekinuto djelovanje učilišta

Franjevci već više od sedam stoljeća neprekinuto djeluju na tlu Bosne (i Hercegovine). Tako se može reći kako je jednako duga i povijest njihova školstva. Do osmanlijskog osvajanja franjevačka, u tadašnjem obliku, učilišta nalazila su se u: Kreševu, Fojnici, Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Olovu i Modriči, a kasnije je najjače središte bilo u Našicama.

Ipak, do pravog zamaha franjevačkog školstva dolazi u posttridentinskom razdoblju, napose u 18. st. kada je Provincija Bosna Srebrena – koja se protezala od Jadrana do Budima – imala nekoliko visokih učilišta. Poslije 1757. Bosna Srebrena – koja je tada svedena na granice današnje BiH – ostala je bez svojih škola, pa je svoje kandidate slala na studij u zemlje pod habsburškom krunom i u Italiju.


Stotinjak godina poslije, 1851., bosanski su franjevci osnovali teološka učilišta u Fojnici i Kreševu. Unatoč tomu, dio franjevačkih kandidata educirao se u Đakovu, Ostrogonu, i Pečuhu. Krajem 19. st. bogoslovi su se definitivno vratili u Bosnu, ali još nije bilo uvjeta da se okupe na jednome mjestu. Najzad je 1905. u Livnu objedinjen teološki studij za cijelu Bosnu Srebrenu.

Deložacije po Sarajevu

Selidba iz Livna uslijedila je 1909. kada Teologija prelazi u samostan Sv. Ante na Bistriku u Sarajevu. Tijekom Drugog svjetskog rata 1942. u sarajevskoj četvrti Kovačići izgrađeno je novo zdanje Teologije, a dvije godine kasnije ona je uzdignuta na rang fakulteta. No, već 1947. komunistička je vlast franjevcima oduzela zgradu i tu smjestila Šumarski i Poljoprivredni fakultet. Tako je 20-ak godina Teologija ponovno djelovala u samostanu Sv. Ante. Novu zgradu franjevci su podigli u sarajevskoj četvrti Nedžarići 1966., a nakon dvije godine u njoj je započeo redoviti školski rad. Teologija je tu ostala 24 godine, to jest do 8. lipnja 1992. kada je zgradu zaposjela Vojska RS-a te je sljedećih gotovo pet akademskih godina djelovala u Samoboru.

Krajem veljače 1996. Vojska RS-a napustila je Nedžariće ostavivši zgradu Teologije potpuno poharanu i uništenu. Nestao je sav knjižni fond, više stotina umjetničkih djela i pokućstvo... Dekan fra Danimir je posebno naglasio žalost zbog uništenja knjiga i umjetničkih djela.

Početkom ljeta 1996. započela je obnova, a radovi su potrajali do ožujka 1997. kada je zgrada u bitnomu osposobljena za svoju prvotnu namjenu te se Teologija 20. ožujka 1997. vratila kući u Sarajevo.

Svetac zaštitnik

Zaštitnik Franjevačke teologije je Bl. Ivan Duns Scot (1266. – 1308.). Poznat i kao Doctor subtilis bio je franjevački teolog i filozof. Rođen je u Škotskoj (stoga se i naziva Scot) te je studirao na Oxfordu i u Parizu, dok je kasnije držao franjevačku katedru za teologiju na pariškome Sveučilištu. Godinu prije smrti preselio se u Köln. Najpoznatiji je po obrani i promicanju istine o bezgrješnom začeću. Učenje o bezgrješnome začeću proglašeno je crkvenom dogmom tek 1854. Papa Ivan Pavao II. ga je proglasio blaženim 20. ožujka 1993. nazivajući ga „radosnim navjestiteljem utjelovljene Riječi i braniteljem Marijina bezgrješnog začeća“. Njegovi zemni ostatci počivaju u crkvi franjevaca konventualaca u Kölnu.

Nestale umjetnine

Nakon povijesne lekcije koju smo saznali u razgovoru s dekanom, obišli smo sve važnije prostorije ovoga zdanja. Bili smo u kapelici, amfiteatru, čitaonici, knjižnici, dekanatu, klaustru, kuhinji te, naravno, razgovornici kao i ekonomiji: plastenicima i nasadima o kojima se brinu bogoslovi.

Svi dijelovi samostana povezani su dugačkim hodnicima koji su ukrašeni brojnim umjetničkim djelima. Posebno se ističe umjetnička instalacija nedavno preminula akademskog slikara rodom iz Dervente Affana Ramića u kojoj izgorjele daske i papiri iz uništene Teologije formiraju križ. Poruka ovog umjetničkog djela je brutalno jasna.

Inače zajedničke prostorije na Teologiji do 1992. ukrašavala su djela: Đure Sedera, Ljube Ivančića, Valerija Michielija, Vasilija Jordana, Krune Bošnjaka, Nade Pivac, Ante Kajinića, Ljube Laha te brojnih drugih, i sva su opljačkana. Nakon obnove u ovoj ustanovi mjesto je našlo 20-ak (ni 10% prijašnjeg broja) djela nekolicine umjetnika, uglavnom sakralne tematike: Ljube Ivančića, Đure Sedera, Kuzme Kovačića, Igora Rončevića, Miroslava Šuteja, Mile Blaževića, Zlatka Kesera...

Studij

Osim budućih franjevaca ovdje se obrazuju i laici, njih oko 15. Inače, na Teologiji predaje 20 profesora-fratara od kojih je jedan 2010. zaređen za pomoćnog biskupa banjolučkog: dakako, riječ je o mons. Marku Semrenu.Kršćansku arheologiju predaje dr. Andrijana Pravidur, o islamu govori profesor sFIN-a Enes Karić, aretoričke vježbe Anela Križanac.

Inače, filozofsko-teološki studij traje 12 semestara (četiri filozofije i osam teologije). Studenti i profesori imaju na raspolaganju bogatu knjižnicu koja broji oko 43 000 knjiga. Na Teologiji izlaze revija Jukić, Bilten Franjevačke teologije i Bosna franciscana.

Kako smo vidjeli, zdanje u kojem se nalazi i Teologija, kao i samostan Sv. Pavla ima nekoliko mačaka i jednog psa čuvara, a obilje raslinja, cvijeća i zelenila oko zgrade privlači sve gradske vrste ptica dok su travnjaci pune krtičnjaka. Ipak, poznato je da je Sv. Franjo iznimno volio životinje.

Glazbeni sastavi i predstave

U kapelici smo sreli fra Mislava Jozića iz župe Rama-Šćit i s njim razmijenili nekoliko riječi o vanstudijskim aktivnostima bogoslovske zajednice koje su bogate na kulturnom planu.

„Prvo bih spomenuo glazbene sekcije i zbor fra Nenad Dujić kojega čini trećina bogoslovije. Taj je zbor osvajao prva mjesta na brojnim natjecanjima kao što su to činili članovi VIS-a Jukić i tamburaški sastav franjevačkih bogoslova. Oni u svakom slučaju nastupaju po župama u BiH i inozemstvu promičući duhovna zvanja. Bitno je spomenuti i dramsku sekciju koja dva puta godišnje organizira bogat kulturno-umjetnički program, odnosno predstave s biblijskom tematikom, pričama iz života svetaca, povijesnih osoba iz Franjevačkog reda te poučnih priča koje se onda repriziraju po drugim župama i gradovima BiH ili inozemstva“, rekao nam je fra Mislav. Možemo spomenuti, a tu nam je informaciju dao dekan, kako je godinama predstave na Teologiji spremala nedavno preminula Nada Đurevska, prvakinja Narodnog pozorišta u Sarajevu, i Gordana Boban,dramska umjetnica rodom iz Livna.

Na kraju smo u prostorijama dekanata razgovarali s fra Danimirom o odnosu Franjevačke teologije s drugim fakultetima u BiH i Hrvatskoj.

„Naša Franjevačka teologija u Sarajevu afilirana je KBF-u u Zagrebu koji je u sklopu tamošnjeg Sveučilišta. Tako naši studenti kad završe fakultet, dobiju diplomu Sveučilišta u Zagrebu“, rekao nam je dekan i naglasio kako se on do sada nije susreo sa slučajem da netko od studenata ima problema sa zapošljavanjem u BiH s obzirom da je diploma iz druge države.

Događaji bliže, a i daleke povijesti nisu bili naklonjeni ovoj instituciji i njezinim članovima. Stalna seljenja, iseljavanja i traženja „mjesta pod suncem“ te ratna uništavanja i obnova čini se kako su privedeni kraju. Tako Franjevačka teologija može početi djelovati „punih pluća“, što je velik poticaj, ali i obveza za nastavak dobrog rada, s Božjom pomoći.

Crkva sv. Pavla

Ono što smo u našoj reportaži nazvali kapelicom je zapravo samostanska crkva Sv. Pavla. Njezina je unutrašnjost uređena po projektu Zlatka Ugljena 1984. Ukrašavaju je likovna djela kipara Šime Vulasa: brončani križ i monumentalni reljef u drvu Spomenik Kristovoj i čovjekovoj patnji; križni put u mozaiku slikara Zlatka Price, te dva brončana reljefa kiparice Marije Ujević. Tabernakul (mramor, bronca, staklo) koji je postavljen 1999. djelo je Ugljena. Važno je napomenuti kako je, izuzev umjetničkih djela, crkva sva u bijelome: zidovi i strop, mramorni pod, oltar i klupe...