Tragovima Josipa Stadlera

Stadlerova radost u službi siromasima


Sluga Božji, Josip Stadler, utemeljio je Družbu sestara Služavki Maloga Isusa, te je kao pravi otac stalno vodio brigu o ovoj Družbi i o svakoj sestri kao i kandidatici pojedinačno, gledajući u njihovu životu i radu ugodno djelo koje će omiliti Bogu.

Piše: dr. Pavo Jurišić

Kada sestre podsjeća na obdržavanje redovničkih pravila, onda im piše: „Držite se pravila, pak se ne bojte grijeha; držite se pravila, pak ćete se sigurno posvetiti; držite se pravila, pak ćete bez sumnje omiliti Malomu Isusu, koji je, što je maljušniji to nama draži, jer je upravo za to postao maljušan, što je htio, da ga ljubimo, a ne da ga se bojimo; držite se pravila, pa ćete mirno umrijeti; držite se pravila, pa će vas Mali Isus sam u nebu dočekati i ovjenčati vas krunom vječnoga života“ (Pismo sestrama, 6. siječnja 1910).

To je istaknuo i u Okružnici prigodom 25. godišnjice Družbe kad kaže: „Kao što je savršen sudac, obrtnik, seljak, koji pribavivši si potrebito znanje ili umjetnost ili spretnost, dužnosti sudačke ili obrtničke ili seljačke onako obavlja, kako treba; tako se iziskuje od služavke Maloga Isusa, da si pribavi znanje o svojim dužnostima, a onda da ih savjesno i točno i postojano obavlja, tako da s vremenom postane prava i savršena služavka. A ne treba joj puno istraživati, koje su to dužnosti, pošto su one točno pobilježene u pravilima odobrenim od Sv. Stolice, a kojima su temelj zapovijedi Božje i tri zavjeta njemu na slavu prihvaćena. To je Božja volja, koje se svaka od Vas treba držati, i drugo se ništa od Vas ne iziskuje“ (Okružnica sestrama prigodom 25. godišnjice Družbe).

Veličina i tajna redovničkog posvećenja

Koliko je želio i nastojao oduševiti i ohrabriti sestre za službu Malom Isusu vidi se iz njegove čestitke sestrama za Bogojavljenje 1910., u kojoj je sažeta sva veličina i tajna redovničkog posvećenja i poslanja. „Bolešću shrvan ne mogah doći k današnjoj vašoj slavi preko godine, da budem svjedok vaše radosti, vaše plemenite odluke, od koje se neke za uvijek posvetiše Malom Isusu, a neke kao novakinje stupiše u Družbu Maloga Isusa, da prokušaju sile svoje, prije negoli se njemu posvete. Svim vama rečenima, a i ostalim svim sestrama, novakinjama, kandidaticama i postulanticama želim upravo od srca, da vas sve Družba Maloga Isusa sa svojim svetim pravilima vodi kao zvijezda što je vodila tri kralja, tako dugo dok ne stane nad glavu Maloga Isusa ter ga ne nađete... Bit će istina borbe, neprilika, napasti svakojakih; ali se ne bojte, jer je Mali Isus jači od svih naših neprijatelja. Što bi Mali Isus nagradio, ako ne vaše te borbe i neprilike i napasti, u kojima mu pokazujete svoju vjernost i odanost i ljubav. On hoće, da mi mnoge stvari trpimo njemu za ljubav, a da i ne znamo, za što trpimo, jer hoće, da se njemu kano svojemu zaručniku posve povjerimo. To bi od nas kao njegovih zaručnica bilo ružno, kad bismo ga pitali, a za što jednu vodi putem radosti, a drugu putem trpljenja, velim putem trpljenja, a ne žalosti, jer Mali Isus neće da ste žalosne, nego hoće da mu s veselim srcem služimo. To treba, da si mnoga zapamti. Vidite kako nas strašno Bog odvraća od grijeha. A kad smo sagriješili, onda nas milošću potiče na pokoru i hoće, da nam bude žao, što smo ga uvrijedili; ali on ne dopušta, da budemo odviše žalosni, jer nas to priječi u dobru. Prevelika žalost za grijehe počinjene može biti grijeh: tako nas Gospodin voli, da kad smo ga i uvrijedili, opet hoće da nam oprosti i da zaboravi na naše grijehe. Pa kada on zaboravlja, zaboravi i Ti na prošle grijehe, koje si okajala, pa samo nastoj, da omiliš Malomu Isusu. Ako mi ne vjeruješ, a Ti se spomeni evanđeoske priče o sinu razmetnom, koju je sam Gospodin Isus pripovijedao, on sudac naš, a u kojoj se ističe, kako je Otac odlikovao više raskajana sina, komu nije dao ni izgovoriti sve riječi, što je bio pripravio, da otcu kaže, kada pred njega dođe. O kako je dobar Bog, kada mu se tko posveti, sve da ga je prije i vrijeđao. A osobito blago vama, koje ste se Bogu za uvijek danas posvetile, jer kad bi koja umrla odmah čim je položila vječne zavjete, odmah bi došla u nebo, a da ne bi prošla kroz čistilište: toliko Bog voli one, koji mu se za uvijek posvećuju.“

Pod zaštitom Malog Isusa

Na kraju ove čestitke nadbiskup Stadler se obraća molitvom Malom Isusu, pod čiju zaštitu stavlja sestre i sebe: „A Ti, Mali Isuse, koji si u svojoj ljubavi, ovu malu četu službenica Tvojih oko sebe sakupio, čuvaj ih od svakoga zla i providi ih obiljem svojih milosti, da Ti nijedna ne bude nevjerna, nego da svaka ustraje do smrti, ter ju Ti iza smrti k sebi u nebo uzmeš, za što Te klečeći i sklopljenim rukama u svoj svojoj poniznosti moli Tvoj pravi premda nevjerni sluga Josip Nadbiskup vrhbosanski.“ Stadler bi sve zasluge pripisivao Bogu, zato mu kliče: „Živio Bog! Živio Mali Isus!“