Obitelj na dlanu

Kršćanska civilizacija na temeljima muškosti


Spolni moral i svetost obitelji u samoj su srži kršćanstva. Od muškaraca kršćana očekuje se ono za što ne znam da je ijedna kultura ikad očekivala od svojih muškaraca: suzdržavanje od spolnih odnosa prije braka i vjernost jednoj ženi (onoj s kojom su sklopili brak).

Piše: Danijela Blažeka

Kad čovjek otvori kartu svijeta, prvo što će uočiti jest koliko je zapravo Europa mala u odnosu na ogromne kopnene mase oko nje. Njezina izrezana sličica stala bi cijela samo u Australiju, i još bi oko nje ostalo obilje australskog kopna. A ipak, iako tako mala, središte je ljudske civilizacije. I njezini su ljudi oni koji su napredak čovjeka dignuli na visinu kakvu, barem prema našim saznanjima, nitko nikad prije nije dosegnuo. Da, postojale su razne prilično napredne civilizacije (za svoje vrijeme) i u drugim dijelovima svijeta, ali ovo što mi imamo danas nitko prije nije imao. Ljudi Europe i njezine „produžene ruke“ u Sjevernoj Americi oni su koji stoje iza tog napretka koji traje i traje već dugi niz stoljeća. Tolika nevjerojatna otkrića, izumi, istraživanja kako svijeta tako i znanosti, glazba kojoj nema premca, kultura, razvijen pravni i socijalni sustav... sve su to postignuća Europljana ili potomaka Europljana u drugim dijelovima svijeta. Naravno da danas pridonose i drugi, ali europska je civilizacija ona koja je pokretač svijeta. Možda je ovo nešto što se danas ne smije reći, ali to su činjenice.

Kršćanski muškarac

Zašto je to tako? Zašto su muškarci koji su živjeli na tlu Europe bili sposobni za ono što nitko drugi nije postigao? Odgovor je: Zato što su bili kršćani.

Spolni, pak, moral i svetost obitelji ono je što je u samoj srži kršćanstva. Od muškaraca kršćana očekuje se ono za što ne znam da je ijedna kultura ikad očekivala od svojih muškaraca: očekuje se suzdržavanje od spolnih odnosa prije braka i vjernost jednoj ženi (onoj s kojom su sklopili brak). Muškarcima kršćanima nije dozvoljeno imati nekoliko žena, također nije dozvoljeno „otpuštanje žene“ (razvod braka) kao što jest bilo dozvoljeno u mnogim drugim kulturama. Još i više: preljubom se u kršćanstvu smatra čak i kad muškarac samo sa žudnjom pogleda drugu ženu! A žene među kojima se muškarci kršćani kreću nikad nisu bile omotane, skrivene pogledu. To su bili zahtjevi i ciljevi koje je kršćanstvo, kojim je bilo prožeto tlo Europe, postavljalo pred kršćanskog muškarca. Ne znam ni za jednu drugu kulturu i vjeru koja je tražila toliko obuzdavanja normalnih spolnih nagona i želja od svojih muškaraca.

Obuzdavanje

Ako netko misli da su zbog tih zahtjeva kršćanski muškarci bili „sterilni“ i da tih želja i nagona nisu imali, jako se vara. Nije nedostatak spolne želje obilježje kršćanskog muškarca, već njezino neprekidno obuzdavanje zbog svijesti da je popuštanje takvim željama izvan braka grijeh. Snaga koja stoji iza spolnog nagona, pogotovo muškarca, vrlo je, vrlo, jaka. To je snaga samog života. Obuzdavanje te snage, borba s njom iz dana u dan, i to upravo u godinama kad su muškarci u najjačoj snazi, rađa ogromnom količinom energije koja se, kad se već u tom pravcu ne smije, mora usmjeriti u nekom drugom pravcu. I, unatoč svim padovima, posrtanjima i skretanjima, muškarci Europe to su i činili. Iz tog sraza „zemaljskog“ spolnog nagona i vizije Dobra, Boga koji od njih traži ne da budu eunusi, već da se s tim nagonima svakodnevno bore i iznesu pobjedu nad njima te ih zadrže samo na jednoj ženi, u braku, bez rastave, da ih sačuvaju samo za obitelj koja je u kršćanstvu sveta, nastala je napredna civilizacija kakvu danas imamo, a kakve nikad prije nije bilo u poznatoj nam povijesti.

Ne, dakle, eunusi, već oni koji svjesno iznose pobjedu nad tim nagonom koji je najjači, koji je pokretač života, i njegovo smještanje u brak i na korist obitelji. Sublimacija te želje temelj je svake civilizacije. Civilizacija, sa svim svojim najboljim, najvećim postignućima, uistinu je iskra koja će sijevnuti i niknuti iz muške (ne ženske!) žestine obuzdavanja spolnog nagona.

Zanimljivo je pri tom promatrati kako su protestanti, koji su nekoć bili striktniji u svezi pitanja spolnog morala, postigli više u odnosu na katolike koji su oduvijek imali „labaviji“ odnos prema tim pitanjima. Poznata je protestantska radna etika, na čijem nasljeđu sjeverni narodi Europe, kao i SAD-a, i dan danas prosperiraju, iako je posljednjih pola stoljeća spolni moral u tim zemljama doživio strahovit pad. No treba vremena da nešto što je postojalo stoljećima kao motor napretka nestane.

Feminizirane verzije muškarca

Zapitajmo se koliko će taj napredak, koji svi mi nekako podrazumijevamo, još trajati, kad znamo da je njegov pokretač u međuvremenu nestao (ili je u nestajanju). Uzde sa potrebe obuzdavanja spolnog nagona nestale su, ona iskra žestine i životne energije koja je u grču svoga onemogućenja tražila druge pravce iskazivanja ispraznila se. K tomu je muškost već desetljećima na jakom udaru i prava muškost nestaje. Muškarci koje danas gledamo oko sebe nisu više „psi čuvari stada“, već često „vukovi“, ali još češće feminizirane, mlake verzije onoga što su muškarci nekoć bili. Takvi muškarci nisu sposobni biti nositelji civilizacijskog napretka. A žene to, uz sve dužno poštovanje, po svojoj naravi nisu nikad bile niti će biti. No muškarci nisu samo nositelji tehnološkog i znanstvenog napretka. Njihova uloga je i da se suprotstave svemu što je loše, da ne bježe, da imaju snage reći „Ne!“ zlu na svim područjima života, pa i politike, upravo zato što su prethodno imali snage, odgovornosti, svijesti i savjesti reći „Ne!“ vlastitom spolnom nagonu i staviti ga u službu braka i obitelji.

To su razlozi zbog kojih se muškost danas sustavno uništava.