„Hodimo, obitelji, nastavimo koračati!“

Pismo biskupa BK Lombardije o apostolskoj pobudnici Amoris laetitia


Biskupi deset biskupija sjeverne Italije uputili su 8. travnja 2018. pismo svojim svećenicima, obiteljima i zajednicama pod nazivom Hodimo, obitelji.Riječ je o smjernicama za recepciju Papine pobudnice Amoris laetitia (AL).

Prijevod: Branko Jurić

Pismo je na crti ranije objavljenih Temeljnih kriterija za primjenu VIII. poglavlja apostolske postsinodalne pobudnice Amoris laetitia biskupa Pastoralne crkvene pokrajine Buenos Airesa čiji smo cjeloviti prijevod, zajedno s Papinim pismom podrške, objavili u listopadu u tiskanom izdanju Katoličkog tjednika (br. 42/2017, str. 10-11).

Budući da ni HBK, a ni BK BiH još nisu dali svoj zajednički stav o VIII. poglavlju AL, ovdje u cijelosti donosimo prijevod teksta BK Lombardije kao možebitni doprinos recepciji spomenute postsinodalne apostolske pobudnice kod nas.

Pismo lombardijskih biskupa

Hodimo, obitelji, nastavimo koračati! Ovo je završni poziv apostolske pobudnice Amoris laetitia koju je objavio papa Franjo na svetkovinu Sv. Josipa 19. ožujka 2016. kao plod intenzivne priprave, dviju Sinoda biskupâ i sabranih doprinosa mnogih zajednica i obiteljî.

Mi, lombardski biskupi, danas se obraćamo svećenicima, biskupijskim i redovničkim, pastoralnim djelatnicima i obiteljima naših mjesnih Crkvi kako bismo se izjasnili o prihvaćanju toga važnog dokumenta u našem kontekstu. To činimo nakon nekog vremena, kako bismo mogli vrednovati promišljanja i raširena iskustva, pružiti jasnoću i daljnji poticaj svakodnevnom pastoralnom zalaganju svih nas.

Pothvat odavno poduzet

Pozornost usmjerena na brak i obitelj uvijek nam je bila draga. Godine 2001. lombardski biskupi uputili su pismo obiteljima naslovljeno: Slijediti Isusa putovima ljubavi i života, kako bi ponudili „riječ koja nosi radost“, baš kao Isusova riječ: „Ovo sam vam rekao da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna” (Iv 15,11), (br. 42). Dirnuo nas je duboki sklad s Amoris laetitia (AL) koja počinje ovako: „Radost ljubavi koja se živi u obiteljima također je radost Crkve.“ Ovo je Evanđelje radosti i nade za sve, kao što je već rečeno 2001.: „Tražimo od Duha Svetoga da nas potakne gestama i proročkim znakovima koji svakomu jasno pokazuju da nitko nije isključen iz Božjeg milosrđa, da od Boga nikada nitko nije odbačen, nego samo i uvijek tražen i voljen. Svijest o tome da smo voljeni i nemoguće čini mogućim“ (br. 28). A ovako se potvrđuje u AL: „Put Crkve, od Jeruzalemskog sabora naovamo, oduvijek je bio onaj Isusov put: milosrđa i integracije […] put Crkve je ne osuditi nikoga zauvijek; izlijevati balzam Božjeg milosrđa na sve one koji to iskrena srca traže“ (br. 296). Već nekoliko godina lombardske biskupije surađuju na različitim pastoralnim i obiteljskim temama, pa i glede odvojenih (od stola i postelje), rastavljenih ili rastavljenih i ponovno vjenčanih osoba. Uz to, u našim Crkvama aktualne su i mnoge skupine i inicijative po tom pitanju.

Prihvatiti cjelovitu bogatu poruku AL

AL je vrlo bogat dokument, za kojega i sam Papa preporučuje da ga se ne proučava na brzinu. AL je potrebno čitati i proučavati u cijelosti, strpljivo, razumjeti je u njenim namjerama i prihvatiti je u sadržaju i metodama. U biskupijama su već ponuđene mogućnosti za prezentaciju i proučavanje, ustanovljene su radne skupine za proučavanje nekih aspekata. Na pokrajinskoj razini pokrenuli smo intenzivan tečaj za formaciju formatorâ koji će svoj vrhunac imati u ljetnom tjednu zakazanom za sljedeći srpanj.

Apostolska pobudnica kreće od biblijskih temelja do pogleda na aktualnu stvarnost, predlaže nauk Crkve o braku i obitelji, šireći duhovne i pastoralne horizonte velike teme ljubavi, ulazi u srž obiteljskih i obrazovnih događanja, utjelovljuje se u potrebi pripremanja i pratnje, u različitim fazama života, osobito imajući u vidu raširenu krhkost.

Poticati poziv na brak i obitelj

Postoje mnogi uzroci sadašnjeg ozbiljnog opadanja broja brakova, i crkvenih i građanskih. Nesigurnost i strah za budućnost, uz povećanje društvene i radne nesigurnosti, mogu blokirati planiranje stabilne i generativne ljubavi. Danas može biti snažnija napast zadovoljiti se ograničenim iskustvima ili, još gore, dopustiti se prevariti jednostavno rečeno hedonističkim primamljivostima. Iznenađuje nas, ipak, kako je čak i u ovim egzistencijalnim uvjetima, srce mnogih i danas zagrijano željom za istinskom ljubavlju, za radošću ljubavi koja daje smisao i puninu životu.

Kao pastiri Crkve, potičemo na prihvaćanje ovoga Gospodinova dara kao nečega dragocjenoga, koji se ne smije izgubiti ili iskvariti, nego brižljivo i s pozornošću njegovati i čuvati. Pozivamo na prihvaćanje s povjerenjem još jednoga dara, usko povezanog s darom ljubavi, a to je rađanje novoga života. Upravo je u djeci ispunjenje iskustva ljubavi. Pred padom nataliteta i pred svim kulturnim i društvenim problemima koji su mu uzrok, svjedočanstvo kršćanskih obitelji koje prihvaćaju izazov rađanja kao priliku za rast danas je put koji najviše obećava.

Trebamo, stoga, još bolje usavršili naše pastoralne prijedloge za pomoć djeci i mladima kako bi otkrili radost ljubavi, suočavajući se s pitanjima u svezi ​​emocija, seksualnosti, bračnog i roditeljskog poziva, s pitanjima koja su već u središtu rasprava naših Pokrajinskih vijeća. Sve ovo, međutim, neće imati uspjeha, ako ne bude u suradnji s vama, svećenici i obitelji, posvećeni muškarci i žene, zajednice koje na terenu izravno svjedočite izazov jedinstva života i vjere, spajajući konkretno obiteljsko iskustvo i snagu koja dolazi iz kršćanskog života.

Pratiti, razlučiti, integrirati

Tijekom Sinodâ i nakon objavljivanja AL, pozornost medija bila je prije svega usmjerena na probleme u vezi s teškim ili složenim obiteljskim situacijama (zajednički život nevjenčanih, civilni brakovi, rastave, razvodi, novi civilni brakovi). Dakako, složenost tih situacija sada je više naglašena nego u prošlosti i zahtijeva od nas da se ne zadržimo u neaktivnoj šutnji.

Dok ponovno potvrđujemo visoki i zadivljujući smisao bračne ljubavi (usp. IV. poglavlje AL) kao srca bračnog života, moramo uzeti u obzir stvarne obiteljske situacije i preuzeti odgovornost kako bismo pratili svaku osobu da poduzme one korake koji su joj konkretno mogući. Baš kao što nas Papa podsjeća: „Premda uvijek vjernicima preporučuje savršenstvo i poziva na potpuniji odgovor Bogu, 'Crkva mora brižno i pažljivo pratiti svoju najslabiju djecu, obilježenu izgubljenom i ranjenom ljubavlju, vraćajući povjerenje i nadu, poput svjetionika neke luke ili baklje koja se nosi među ljude da prosvijetli one koji su skrenuli s pravoga puta ili se nalaze usred oluje'“ (AL 291).

Put kojim kao Crkva želimo nastaviti hoditi je put ljepote ljubavi življene u obitelji, unatoč svjesnosti o poteškoćama i krhkostima danas prisutnima, pred kojima samo svjetlost istine i lijek milosrđa zajedno mogu dati olakšanje i snagu. Sve kršćanske zajednice trebaju pomagati u rastu ove svijesti i sposobnosti za prihvaćanje i pratnju.

Delikatna zadaća svećenika

Cijela AL, a posebno VIII. poglavlje, podsjeća na važne odgovornosti pastira duša, u vezi s pratnjom svakog brata i sestre, svakoga para, svake obitelji. Pozvani na ozbiljno duhovno razlučivanje, a ne brzopleto i kruto primjenjivati pravila i kazuistiku, razumijemo određene razloge za zabrinutost i mogući nemir nekih, no želimo vam posvjedočiti mirnoću i zajedništvo življeno među nama biskupima, pa i u ovom pitanju.

Usavršiti umijeće razlučivanja, uzdajući se u milost i Crkvu, znači nikada ne svesti pitanje na obično „Da“ ili „Ne“, a još manje generalizirati stvari, kako bi se ponudile konkretne prilike za rast u vjeri, pažljiva provjera egzistencijalne stvarnosti, i hod prema potpunom iskustvu života u Kristu. Zapravo, vjerujemo da poziv na razlučivanje, pratnju i integraciju krhkih situacija, s jedne strane odgovara najboljoj tradiciji pastoralne ljubavi služitelja Crkve, a s druge strane i dalje razvija sretnu intuiciju Familiaris Consortio (hrv. Obiteljska zajednica), te daje obvezu posadašnjenja i dijaloga kako bismo mogli adekvatno odgovoriti na nove izazove koji se pojavljuju, obogaćujući ono što je teološki i pastoralni nauk progresivno stekao u postkoncilskom hodu. To ne mijenja moralni nauk Crkve u vezi s odnosom između objektivne težine zla i njegovim učinkovitim pripisivanjem savjesti osobe u konkretnosti njegova nastajanja. Od nas se traži da budemo više pastiri i očevi, odgojitelji i braća, kako bismo dijelili teškoće s muškarcima i ženama našega vremena.

Kriteriji za razlučivanje

Sinode su stavile Papu u poziciju tumačenja crte koju treba slijediti, koja nije preoblikovana u daljnjim općim odrednicama, nego je usvojena u praksi mudrog i razboritog razlučivanja, u svjetlu kriterija navedenih prije svega u brojevima 296-306 AL.

Na osobit način broj 298 u AL preporučuje pažljivo razmatranje različitih situacija, njihova razvoja tijekom vremena, odgovornosti za sve uključene osobe i one mnoge moguće pojave koje zahtijevaju temeljitost, u svjetlu ideala za brak i obitelj kojeg predlaže Evanđelje. Ohrabreni „na odgovorno osobno i pastoralno razlučivanje pojedinih slučajeva“ (AL 300), svećenici bi trebali pomoći da se učini ozbiljan ispit savjesti, kroz trenutke osvrta i kajanja za svoja vlastita ponašanja i na posljedice takvih ponašanja na druge.

Želeći pojasniti što se podrazumijeva kao trenutak razlučivanja pojedine situacije, Papa je uputio da je ispravno tumačenje VIII. poglavlja i temeljnih namjera AL izražena u dokumentu biskupa Pastoralne crkvene pokrajine Buenos Airesa (Argentina), kojeg je preuzeo sam Papa, te ga zajedno sa svojim pismenim odgovorom, predložio kao autentični nauk[1]. U tom dokumentu s pravom se ističe da „nije primjereno govoriti o 'dozvoli' pristupa sakramentima, nego o procesu razlučivanja u pratnji pastira“, koji uvijek ima zadatak procjenjivanja, pa i prisustva možebitnih uvjetovanja savjesti i drugih okolnosti koje ublažavaju odgovornost i krivnju (usp. AL 301-302).

Očekivati detaljno određene i kazuističke „priručnike“ za razlučivanje izdalo bi veliko povjerenje koje smo dobili, koje s druge strane možemo počastiti mudrom razmjenom iskustava.

Čini nam se jasnim da poziv na pastoralno razlučivanje ne slabi živu vezu Crkve i sjaja istine, koja ostaje objektivna referenca za ispravnu prosudbu savjesti, i čija je pozornost na subjektivne konkretne okolnosti zapravo konstantna baština najbolje ispovjedničke prakse, bez ikakva pada u neku vrstu „etike situacije“. Molimo sve svećenike da uvažavaju skrb za duhovno vodstvo i moralni odgoj vjernika, vrednujući također odgovarajuće prilike za trajnu formaciju.

Rad koji treba razvijati u našim biskupijama

Dok su druge Pokrajinske biskupske konferencije pripremile dokumente, također i neki biskupi u našoj pokrajini već su objavili pastoralne smjernice koje su postupno sazrijevale zajedno s njihovim svećenstvom i drugim zainteresiranim osobama u biskupiji. Čini nam se važnim potaknuti u svakoj našoj mjesnoj Crkvi sličan proces proučavanja, usporedbe različitih promišljanja i iskustva s nužnim interdisciplinarnim doprinosima, što bi sve skupa vodilo razvoju biskupijskih pastoralnih smjernica, kako bi se AL utjelovila s vjernošću učiteljstvu i privrženošću vlastitoj stvarnosti. Potrebno je zajednički ući u bogatstvo dokumenta AL i njegova utjecaja na život, na svećenike, posvećene osobe i bračne supružnike, u prostorima, u programima formacije, počevši od pripreme za brak.

Koristeći blago izraženo u AL 244, smatramo prikladnim da u svakoj biskupiji redovna služba župnika i svećenika, te služba pastoralnih djelatnika, bude podržana pomoćnom i stalnom biskupijskom službom, kojoj bi se moglo obratiti za smjernice i pomoć, i koja će, ne površno, nego prikladno odgovoriti na potrebe razlučivanja, te kojoj nisu nepoznati osjetljivi ljudski, duhovni, sakramentalni i kanonski aspekti.

Što se tiče mogućeg prevladavanja „raznih oblika isključenja koji su sad na snazi u liturgijskom, pastoralnom, obrazovnom i institucionalnom okviru“ za razvedene i civilno ponovno vjenčane osobe (AL 299), ističemo da je to trenutno regulirano normama nacionalnog karaktera (CEI, Direttorio di pastorale familiare, br. 218) i Zakonikom kanonskog prava (kan. 874 §3). Zbog toga će Lombardska biskupska konferencija, nastavljajući promatrati ono što se događa u različitim pastoralnim stvarnostima na terenu, doprinijeti sazrijevanju zajedničkih smjernica u talijanskoj Crkvi za one krštene osobe koje žele pratnju na putu rasta i integracije u kršćansku zajednicu.

Misao „ranjenim“ obiteljima

Upravo vama, braćo i sestre, koji ste u vašim obiteljima doživjeli trenutke krize, umora, patnje, gubitke zbog smrti, nesreće ili pak rastave, upućujemo posebno ohrabrenje da ne gubite nadu. I za vas izražavamo našim zajednicama snažan poziv da znaju pratiti, razlučiti i integrirati i krhkost koja često prožima obiteljsko stanje. Prihvaćajući uvijek više smjernice AL, s naglaskom na osobitostima naše zajednice, trudit ćemo se biti bliže svima, s jasnoćom i ljubaznošću. Pozivamo vas da se obratite s povjerenjem svećenicima i drugim pastoralnim djelatnicima, raznim biskupijskim službama: savjetnicima, skupinama za odvojene, rastavljene ili rastavljene i ponovno civilno vjenčane koji već djeluju u našim biskupijama, kako biste im povjerili probleme, boli, pitanja koja su vam na srcu. Za sve, pa i za one koji su prešli u novu bračnu zajednicu, može postojati jedan put prikladnog i plodnog obraćenja u hodu ljubavi, ljubavi Božjoj.

Istinski izazov: prvenstvo evangelizacije

Srdačan i razborit prijem papinskog dokumenta pomaže nam evangelizirati zadivljujući bračni i obiteljski poziv, čije vrednovanje opada s obzirom na konkretne izazove koje nove prakse predstavljaju Crkvi i društvu.

Drugim riječima, hitno je da svi i svima žive i svjedoče radost Evanđelja, kako bi ga vjerodostojno i plodonosno naviještali, na način da širimo privlačnost ljepote nasljedovanja Gospodina. U tom smislu, Evangelii Gaudium (hrv. Radost Evanđelja) sadrži precizne zadaće crkvene obnove i trajne formacije koju ne možemo podcjenjivati. Ako život mladih nije prosvijetljen vjerom, pripovijedanom i priopćenom autoriziranom ljubavlju, gubi se i osjećaj grijeha i milosti. Za ovo se Lombardski biskupi, tumačeći potrebe i nade svojih Crkava, žele potpuno zauzeti: tražiti ponovno put za ispunjenje onoga što danas znači biti Isusova Crkva, koja ide ususret čovjeku, osobito mladima, sa svojim stilom i sa svojim srcem.

U Milanu, 8. travnja 2018.

Biskupi Lombardske Biskupske Konferencije

 


[1] Riječ je o dokumentu Temeljni kriteriji za primjenu VIII. poglavlja apostolske postsinodalne pobudnice Amoris laetitiabiskupa Pastoralne crkvene pokrajine Buenos Airesa. Cjeloviti prijevodi dokumenta i pisanog odgovora pape Franje objavljeni su u tiskanom izdanju Katoličkog tjednika br. 42/2017 str. 10-11.