Enciklika "Doctor Mellifluus"

„Blagom doktoru“ – Svetom Bernardu iz Clairvauxa


"Doctor Mellifluus" enciklika je pape Pija XII. koju je objelodanio prije 65 godina u Rimu 24. svibnja 1953., na svetkovinu Pedesetnice i prigodom 800. obljetnice smrti Sv. Bernarda iz Clairvauxa.

Piše: Tina Matić

Enciklika, dokument kojeg Pape objavljuju za dobrobit ljudi, obvezujućeg je karaktera i ima veliku snagu. Enciklika u prijevodu s grčkog jezika znači „ići u krug“ što poručuje da ta poruka kruži po svijetu do srca svakog vjernika. Ovim dokumentom papa Pio XII. naglasio je važnost Sv. Bernarda i njegov doprinos u približavanju duhovnosti kako vjernicima laicima, tako i kleru.

Primjer za jučer i danas

Doctor Mellifluus ili u prijevodu „Blagi doktor“ je 25. od ukupno 41 enciklike pape Pija XII., pisana je na latinskom jeziku i objavljena 24. svibnja 1953. na svetkovinu Pedesetnice i u 15. godini pontifikata Svetog Oca.

Upućena je biskupima, svećenicima, đakonima i redovnicima u miru i zajednici sa Svetom Stolicom, a tiče se Sv. Bernarda iz Clairvauxa.

Ovaj francuski svetac rođen je pred sami kraj 11. stoljeća, a Crkvu je obilježio u prvoj polovici 12. Bio je svećenik, naučitelj, filozof, teolog, asket, propovjednik, redovnik cistercinskog reda te čovjek koji svojim primjerom i radom zaslužan za širenje pobožnosti prema Djevici Mariji i Presvetom Imenu Isusovu.

Enciklika nije strukturirana u poglavlja, ali obuhvaća uvod i 35 odvojenih paragrafa koji čine zasebnu misao.

Učenje o bezgraničnoj ljubavi

Srž ove enciklike je zapravo svim vjernicima približavanje lika Sv. Bernarda koji je, kako piše Papa, pravi apostol i oslonac Crkve. Sveti Otac naglasio je kako se ovaj svetac toliko isticao svojom umnošću i mudrošću da ga nisu hvalile samo Pape ili pisci Katoličke Crkve nego i heretici.

„Ljubav koja ga pomiče ne poznaje prepreke i, može se reći, daje krila umu. Za njega učenje nije konačan cilj nego put koji vodi Bogu. To nije nešto ravnodušno na čemu um neprimjetno živi kao da se zabavlja pod čarolijom promjenjivog i sjajnog svjetla. Umjesto toga, kreće se, tjera naprijed i upravlja ljubavlju“, riječi su pape Pija XII. kojima opisuje Bernarda, čovjeka s pregršt vrlina i dio njegove životne filozofije.

Crkveni dokument govori kako se učenje ovoga sveca temeljilo na Svetom pismu, kojeg je proučavao i promišljao danonoćno, te govorilo o bezgraničnoj Božjoj ljubavi.

Papa Pio XII. tumačeći život ovog francuskog redovnika pojasnio je kako je Bernard smatrao da se ne može učiti bez ljubavi, ali da ni ljubav nije ništa bez učenja, bio je usmjeren samo na istinu, a svojim životom i djelom hrani, jača pobožnost i privlači dušu u potrazi za dobrim, istinitim, sigurnim i vječnim stvarima.