8. ožujka

Sv. Ivan od Boga – zaštitnik bolesnika i bolničara


Sv. Ivan rodio se u vrlo siromašnoj obitelji 8. ožujka 1495. u Portugalu. Zvan Ivan Ciudala, kasnije dobiva nadimak „od Boga“.

Bio je vrlo nemirnog duha te je tako, sa svega devet godina, pobjegao od kuće u Španjolsku gdje je neko vrijeme radio kao pastir goveda kod nekog posjednika, no zbog lutalačkog duha stupa u vojsku pa je tako proputovao Francusku i dopro čak do naših krajeva. U vojsci zbog mnogih nedaća biva osuđen na vješala, ali je pomilovan, jer se dokazalo da nije kriv. Iako nevin, biva protjeran iz vojske, no on opet stupa u vojsku Karla Velikoga da se bori protiv Turaka. Kad se nakon rata vratio kući, doznao je da su mu roditelji umrli od tuge. Osjećao je grižnju savjesti, postao pokornikom i nastojao se iskupiti djelima milosrđa. Obratila ga je 1539. propovijed Sv. Ivana iz Avile. Nakon propovijedi otišao je svojoj kući, prodao sve što je imao od roditelja, podijelio siromasima i otišao u bolnicu kako bi dvorio bolesnike.

Povod za to bio je požar u jednoj bolnici u Granadi. Dok je mnoštvo bespomoćno gledalo kako je na kocki život više od stotine bolesnika, Ivan je hrabro jurnuo u plamen i dim, te na vlastitim leđima iznosio one nepomične i tako ih spasio od sigurne smrti u ognju. Tim hrabrim činom postao je heroj dana te zadobio opće divljenje svih građana. Sada je uvidio da je Providnost željela velika djela od njega. Za bolesnike koji su ostali bez krova nad glavom, bez opskrbe, bez njege, valjalo se pobrinuti što prije. Tako je Ivan prodajući drva zarađivao novac, kojim je kasnije kupio kuću za bolesnike, te osnovao svoju prvu bolnicu s 42 kreveta, koju će slijediti druge. Oko njega su se počeli okupljati oni koji su bili spremni dvoriti i njegovati bolesnike.

Nazvali su se Milosrdnom braćom, prema uzrečici čije je značenje „činite dobro, braćo“, što ju je Ivan upućivao stanovnicima Granade, kako bi ih potakao na darivanje priloga za potrebe njegovih bolnica. Ivan se gotovo 12 godina neumorno žrtvovao za drage bolesnike, u kojima je gledao Krista koji pati.

Svoj život žrtve za dobro bolesnika završio je opet jednim herojskim činom. U veljači 1550. hvatao je drva koja su nosile bujice vode sa snježnih visina Sierra Nevade. Na taj način htio je priskrbiti nešto drva za svoje bolesnike. U te ledene bujice nesretnim slučajem pao je jedan dječak. Ivan je ne razmišljajući dugo skočio u te hladne valove da ga spasi. Nažalost, nije ga uspio spasiti, već se razbolio od groznice koja ga je odvela u smrti. Bilo je to 8. ožujka, baš na njegov 55. rođendan, 1550., ali ovaj put rođendan za nebo. Svetac je umro klečeći pred raspelom.

Smrću Ivana od Boga njegovo djelo nije propalo. Braća od bolesnika ili Milosrdna braća osnovala su i nekoliko drugih bolnica. Papa Pio V. dao im je 1572. poseban habit te odredio da žive prema pravilima Sv. Augustina. Već 1648. red je brojao u Španjolskoj oko 80 bolnica. Kasnije su došli i u Zagreb, gdje su dugo godina vodili bolnicu. Kako prenosi Bitno.net, Red djeluje i danas, ali zbog nestašice zvanja uz velike poteškoće.

KT