Riječ za život

Volim te


Svi se stalno nešto pitamo. Pitamo se što je ovo, a što ono, zašto ovako, a zašto onako? I ne možemo prestati pitati se. Pitanja dolaze iz dna našega bića.

Piše: Bazilije M.

Mi smo prvi upitani, pa onda i sami pitamo. Sve nam postavlja pitanja i mi o svemu postavljamo pitanja. Među tim mnogim pitanjima koja nam se svakodnevno nameću stoji i ono pitanje o ljubavi?

Što je to ljubav? Koja je njezina bit? Zašto je ona toliko važna svima, malima i velikima? Zašto se o ljubavi toliko pjeva, a tako malo razgovara? Zašto nas sve boli kad nas netko ne voli? Zašto nam je svima naporno voljeti one koji nas ne vole? Zašto svi želimo da ljubav traje vječno, a kada dođemo na prepreku, što prije se želimo osloboditi tog tereta? I još milijun pitanja na temu ljubavi.

Židovski hasidi, a to su oni revni Židovi koji provode vrijeme uz Toru, mogu nam pomoći odgovoriti na neka pitanja o ljubavi. Hasid Šimej je došao haisdu Togovu i zapitao ga: „Voliš li me?“ Togov je spremno odgovorio: „Volim!“ Šimej ga je zapitao: „A znaš li koje je moje sadašnje trpljenje?“ Togov je zastao i odgovorio: „Hm, ne znam!“  „Pa kako onda kažeš da me voliš?“, zapitao ga je Šimej.

Svima nam je jasno da prava ljubav poznaje patnju drugoga, i prije nego ovaj to izreče. Ljubav je pronicljiva. Puna suosjećanja. Ne mogu reći da nekoga volim ako nisam duboko povezan s njegovom patnjom. Van toga, ljubav je limunada. Šećer. Prolazni osjećaj. Skriveno samoljublje. Umišljaj. Ne-ljubav. Bezvodni oblačić. Odurna stvarnost. Varka.

Kod nikoga ne nalazimo tako duboku vezu između ljubavi i patnje kao kod Krista. Talijanski pjevač Lucio Dalla je rekao da ga kod Krista najviše osvaja Njegova bliskost s onima koji pate. Ne sama Njegova čuda, nego blizina s gubavcima, slijepcima, prostitutkama, carinicima, nepokretnima, osuđenim ženama … Ljubav za ženu koja je krvarila dvanaest godina.

Da je hasid Šimej živio u Galileji i susreo rabija Ješua, Isusa iz Nazareta, i upitao ga ono isto pitanje, dobio bi puni odgovor. On zna naša trpljenja. Ušao je u njih do kraja. Ljubio je do kraja. Za naše krivice probodoše Njega. Njegove nas rane iscijeliše. On je ponio naše boli. Spustio se do nad pakao svih nas. A veće ljubavi nema od te kad netko dadne svoj život za svoje neprijatelje. Za braću.

Ako stanem pred Njegov križ i pogledam Njegove raširene i probodene ruke i upitam Ga: „Voliš li me?“, u duši ću čuti odgovor: „Volim te i znam tvoje patnje!“