Riječ za život

Teški uteg milosti


Simone Weil, Židovka katoličke vjere, smatrala je da je svijet toliko težak i zakonitosti u njemu toliko guste, da naša sloboda ne može uopće funkcionirati bez Božje milosti.

Piše: Bazilije M.

Mi, po njoj, možemo imati jaku želju za slobodom, ali je ne možemo nikako ostvarivati. Slobode koje živimo bez milosti Kristove samo su oblici ropstva. Uz to, uvijek završavaju u slijepoj ulici apsurda, smrti i očaja.

Pomislimo samo na generacije slavnih pjevača u prošlom stoljeću. Toliko su pjevali o slobodi i ponašali se slobodno. Rijetki su ostali normalni. Svi su zaglibili u nekom od oblika ropstva. A o ropstvu svome egu da i ne govorimo.

Sv. Pavao je spjevao hvalospjev milosti. (Pročitati njegove poslanice, posebno onu Rimljanima!) I on je držao da se čovjek bez milosti Kristove ne može odlijepiti od sebe i ovoga svijeta. Nesposoban je vršiti zakon i pravdu. Čineći pravdu, proizvodi nepravdu. I sve je u kaotičnom krugu međusobnog poništavanja.

Milost Kristova je jedina nada. Ona postoji, pa je moguća sloboda i pravda. Moguć je život na zemlji. Mogući su odnosi s drugim ljudima. Moguće je jedinstvo s Bogom. Moguća je vječnost. Pobjeda nad težinom ovoga svijeta. Nad težinom života. Moguća je sreća. Sloboda. Beskrajna radost i sve drugo što nam je inače poželjno.

Između raznih milosti koje nam Bog daje ima jedna koju bismo mogli nazvati teškom. A to je milost ustrajnosti. Poznato nam je da je sv. Pavao molio Boga da ga oslobodi trna sotonina koji ga je stalno mučio. Znamo da je to bila njegova nutarnja slabost. Velika slabost. Nemoć da bude ono što bi trebao biti. Nemoć da živi. Bog mu je odgovorio da ga neće osloboditi slabosti, nego da će mu dati milost da ustraje u slabosti. „Pavle, dovoljna ti je moja milost jer se snaga u slabosti usavršuje“ – bile su Božje riječi u jednoj nutarnjoj inspiraciji.

Ta, uvjetno rečeno, teška milost je najdragocjenija. To je najjača milost. Bitna. Bez te milosti sve se druge milosti pretvore u nepostojeći oblačić. Što mi vrijedi dobiti milost činiti čuda ako ne ustrajem u vjeri i vršenju djela ljubavi? Što mi koriste mistična iskustva ako ne ustrajem u vršenju svakodnevnih „beznačajnih“ poslova koje život i Bog stavljaju pred mene? Što mi koriste pusta znanja o teologiji ako nemam milosti da ustrajno dolazim na euharistiju (i slavlje Riječi) te primam Tijelo i Krv Kristovu, da se ispovijedam i ustrajavam u djelima milosrđa?

Pavao je pri kraju svoga života napisao da je trku završio i vjeru sačuvao. Milost ga je pratila do kraja. Ona je bila kao teški uteg na njegovoj duši koji ga je čvrsto držao uz Krista.