Sloboda, moć i odgovornost


„Što pak više raste moć ljudi, to se dalje proteže i njihova pojedinačna i skupna odgovornost“ (GS, br. 34). Tako nas je još prije pola stoljeća poučio Drugi vatikanski sabor. A koliko je samo otada porasla čovjekova moć, tehnološka moć.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Piše: Anto Orlovac

No, čovjeku te moći nikada dosta: igra se životom, eksperimentira, genetski modificira, pokreće procese za koje ne zna kako će završiti, igra se Stvoritelja imitirajući „veliki prasak“.

Napredak podupiru svi; o odgovornosti govore rijetki. Važna je tu riječ Crkve, ne da ograniči napredak, kako nam stereotipno stalno predbacuju, nego da upozori na odgovornost. Ne smijemo činiti sve što možemo jer moramo biti odgovorni. To može dovesti do uništenja, a ne do zdrava napretka. Bez odgovornosti, čovjek zapravo nije čovjek.

Bitno trojstvo ljudskog djelovanja

Jačajući svoju moć, čovjek se rado poziva na svoju slobodu. Nju ne smije nitko ograničavati. Na to je suvremeni čovjek toliko osjetljiv. Moć i sloboda darovi su Božji. Jedno i drugo darovao je čovjeku Bog. Moć mu je dao kad mu je u raju zemaljskom povjerio zadaću da gospodari nad svim bićima i da zemlju podloži sebi. A slobodu mu je dao čim ga je stvorio i obdario razumom i slobodnom voljom. I Bog je beskrajno moćan i bezgranično slobodan. Sloboda, moć i odgovornost, to je važno trojstvo ljudskog djelovanja; ispadne li ijedno od toga, u opasnosti je sam čovjek.

Strašna je moć bez odgovornosti. O tomu svjedoči cijela povijest čovječanstva. Koliku su moć imali rimski carevi i koliko nedužne krvi prolili. Njima ljudski životi nisu ništa značili. Služili su im za zabavu. Kolike su žrtve moći bez odgovornosti, pokazuje suvremena povijest. Broje se one milijunima ljudskih života: Staljin, Hitler, Mao, Pol Pot, Tito. Koliko bi svijetu i čovječanstvu valjalo da su oni imali malo manje moći, a puno više odgovornosti!

Najviši izraz odgovornosti je ljubav. Tko bi „podnio“ Boga s tolikom moći, Svemogućega u kojega vjerujemo, kad bi On bio bez ljubavi? A jer ima ogromnu ljubav prema svojim stvorenjima, štoviše jer je on Ljubav, kako nam svjedoči onaj tko je to izbliza iskusio, sv. Ivan apostol, ništa nam ne smeta njegova moć. On je sigurno neće zloporabiti. I u tomu nam je Bog mjerilo: kako postupati s moći koju čovjek ima. Čovječanstvo će skladno i sretno napredovati samo onda kad taj napredak u slobodi budu vukla dva vranca, dvopreg koji se zove: Moć i Odgovornost!

Bijeg od odgovornosti

Razumno se biće odgovorno služi svojom slobodom. Čovjek spoznaje svijet u kojemu živi, uzroke i posljedice te svoje mjesto i ulogu u tom svijetu. Kada se ponaša u skladu s onim što je spoznao, ponaša se odgovorno. Za to je odrastao, zreo i zdrav čovjek sposoban. S time računaju i svi državni zakoni. Svatko odgovara za svoje postupke. Dijete to nije u stanju, pa odgovornost za njegove postupke snose roditelji. Adolescent je u tom smislu ograničeno sposoban, pa tako i ograničeno odgovoran. Zato on uživa popust. Duševno bolestan i senilan čovjek također. Sve zbog toga jer nisu u stanju posve se služiti svojim sposobnostima. Zato im se odgovornost smanjuje ili posve ukida.

Ali svjedoci smo pojave da i zdravi, odrasli ljudi vole bježati od odgovornosti. I sve čine da od nje pobjegnu. Sredstva za to su alkohol, droga, različiti opijati. Zašto ljudi tako rado posežu za alkoholom ili drogom? Zašto nam na stadione dolaze pijani ili polupijani? Da mogu nekažnjeno divljati, praviti nerede, iživjeti svoju frustriranu agresivnost. Pod utjecajem opijata čovjek se ponaša drukčije, nema više one stroge kontrole nad samim sobom i nerijetko učini nešto za što se kasnije kaje. Izazove svađu, nesreću, naškodi svojem zdravlju, počini ubojstvo ili čak pravi masakr „u stanju smanjene odgovornosti“. Na sudovima se svi nastoje na to izvući jer će dobiti manju kaznu. Rijetki se tu isprse i kažu: „Ja sam za to odgovoran, ja sam kriv.“ Ima u takvu ponašanju neka potreba pobjeći od odgovornosti. Pa i kad je uhvaćen u nedjelu, čovjek se ispričava, svaljuje krivnju na drugoga. Imamo to već na prvim stranicama Biblije: Adam optužuje  ženu, pa i samoga Boga koju mu ju je dao, žena zmiju-zavodnicu koja ju je prevarila (usp. Post 3,12-13), umjesto da prizna da je postupio krivo, da je bio neodgovoran. Preuzeti odgovornost može samo zrela, stabilna i istinoljubiva osoba.

Najodgovornija Osoba

Uzor odgovornosti je Isus Krist. On je bio vrhunski odgovorna osoba. Izvršio je zadaću do kraja. I nama to preporučuje. On to doduše drukčije formulira; govori o potrebi da njegov učenik uzme svoj križ na se. Križ ovdje ne znači samo teret, muku, patnju, nego prije svega odgovornost. Svaki je život neponovljiv. Svaka je osoba jedinstvena. Ima zadaća koje nitko ne može umjesto mene učiniti. Ili ću je učiniti ja, ili nitko. Ne vrijedi pokušavati prebaciti na drugoga. Isus je prvi uzeo svoj križ, bio je do kraja odgovoran. Da on to nije učinio, mi bismo još bili u svojim grijesima, neotkupljeni i prokleti.

Želi li čovjek biti čovjekom, ne smije bježati od odgovornosti. Bijeg od odgovornosti zloporaba je slobode. Ne bude li odgovoran, ugrožava druge i umanjuje sebe.