Riječ za život

Prizidničke molitvene maštarije


Možda se netko uputi na Čiovo. Taj otočić blizu Splita nekoć je bio veliki rimski zatvor, a kasnije je postao sklonište za pustinjake. Svećenici-pustinjaci po njemu su se sklanjali od buke svijeta. Na južnoj strani otoka sagradili su svoju nastambu. Danas je to svetište Gospe od Prizidnice. Kada se dođe u to svetište može se moliti maštom.

Piše: Bazilije M.

U svetištu Gospe od Prizidnice može se u mašti vidjeti pustinjake kako mole i rade. „I Bog im je dovoljan.“ Nisu imali ništa zemaljskog osim mora, neba i kamena na kojem su sagradili svoju crkvicu. More im je prizivalo u pamet neizmjernu snagu Božjeg milosrđa. Božje milosrđe je neizmjerno, a ta ga neizmjernost čini tako moćnim i nepobjedivim. U plavetnilu neba mogli su maštom vidjeti veliki Gospin plašt. To vedro plavetnilo bilo bi crna rupa da nije kisika koji je plave boje.

Kisik puni naša pluća i krv, kao što i Duh Sveti čini našim dušama.

Najdublje je udisala Duha Svetoga Bl. Djevica Marija. Njezino plavetnilo je ujedno i njezina vedrina. Tako i čistoća i čednost duše i tijela daje duševnu i tjelesnu vedrinu. Marija je sva čista i zato je i sva vedra. Gospa, kao i pustinjaci, svjedoči da je Bog dovoljan. Tko ima Boga ima sve. „Samo Bog dostaje!“, govorila je jedna koja je to najdublje iskusila.

U crkvi Gospe od Prizidnice dominira ikona. Na ikoni Marija drži na dlanu svoga Sina. Takva je žena, i Boga drži u šaci. Jedna stara arapska poslovica kaže: Bog hoće što žena hoće. To se najviše može pripisati onoj koju pišemo s velikim Ž. A drži Boga u šaci jer Bog nju svu drži u Sebi. Na ikoni Krist prema njoj pokazuje dva učiteljska prsta. Ona je kći svoga Sina. Ona je učenica Onoga kojeg je poučavala. Najbolja učenica. Prva učenica. Ona je Njega do kraja slušala, zato i On nju do kraja sluša. Ona se Njemu potpuno prepustila pa se i On njoj pušta i ne može joj odoljeti. Nešto slično je bilo i s pustinjacima.  A i s nama danas ako imamo njezin i njihov stav.

Povrh njezine ikone, na oltaru, kamena je slika golubice Duha Svetoga. Prema starom običaju naslikana je raširenih krila tako da ima oblik križa. Krist se dao razapeti u Duhu Svetomu. Duh Sveti je osposobio Njegovo tijelo da ide dragovoljno na križ. Taj isti Duh je djelovao u Gospi i pustinjacima i mogli su raspeti svoje tijelo s njegovim požudama. Taj položaj golubovih krila je potpuno neprirodan i natprirodan. Milosan. Bez milosti nije moguće pobijediti požude ovoga svijeta. Milost pobjeđuje. Krist pobjeđuje. Crkva pobjeđuje. Križ pobjeđuje. Stoji križ dok se svijet okreće. „U križu je spas“, piše na biskupskom grbu dobroga oca Ante Jurića.

Ovo je molitva promatranja i mašte s naše Prizidnice. Tko se hoće zaputiti tamo i neko vrijeme ostati pod njezinim zidinama, može doživjeti i puno divnijih molitvenih maštarija…