Riječ za život

Nježnost sama


Neki psalmisti tepaju Bogu da je nježnost sama i milosrđe. Kad pomislimo u kakvim su sve okrutnim okolnostima živjeli ti ljudi ostajemo zadivljeni pred takvim izjavama. Očito da je to bio njihov nutarnji doživljaj.

Piše: Bazilije M.

Nježnost najviše vežemo uz roditeljsko milovanje djece i međusobno iskazivanje nježnosti zaručnika ili bračnih drugova. Ona se najviše očituje uz dodir koji miluje, a ne nanosi povredu. Nježno dječje biće majka i otac miluju i obasipaju tisućama poljubaca. Nježno mu tepaju i tako redom.

Kada danas govorimo o Božjoj nježnosti, a sve je pod sumnjom, najlakše nam se obratiti sakramentima. Sakramenti su vidljivi, opipljivi, znakovi Božje ljubavi. I stvarno su puni nježnosti. Ako je netko primio bolesničko pomazanje mogao je osjetiti tu nježnost Božju. Mirisno ulje od bolesničkog pomazanja nanosi se na čelo i dlanove. Posrijedi je nježni dodir svećenikova prsta ispod kojega klizi gusta tekućina kao što je maslinovo ulje. Prije toga svećenik stavlja ruke na bolesnikovu glavu. I taj je dodir pun nježnosti i očinske ljubavi. Ako ne vjerujemo pokušajmo sada sami sebi staviti ruke na glavu i malo postajati. Osjetit ćemo neku neobjašnjivu milinu.

Kod krštenja se isto svećeničke ruke spuštaju na krštenikovu glavu. Isto se maže ulje. Odijeva se bijelom haljinom. Uranja se u toplu vodu ili polijeva po čelu. Oči se naslađuju na svjetlu uskrsne svijeće. Na usnama i ušima osjeća se dodir Kristov, po svećeničkim rukama, koji oslobađa nutarnje sputanosti i zatvorenosti. Effata!

Kod krizme isto, biskupove ruke se spuštaju na glavu i po čelu klizi mirisno ulje. Kod svećeničkog ređenja također. Najčešće oni koji sudjeluju u Misi svećeničkog ređenja puštaju suze od mnogih ganutljivih trenutaka. Kod ispovijedi se čuju one nježne i dobre riječi: „Ja te odrješujem od grijeha tvojih!“ Koliko je samo suza poteklo, kroz svu povijest, pod dodirom tih riječi i pod pokretom ruke koja se kreće u znaku križa.

A euharistija, misa. Puna je nježnih gesta. Dajemo jedni drugima poljubac mira ili pružamo ruku. A dlanovi su tako topli i blagi. A naši obrazi i usne da ne govorimo. Pa čin pričesti, posebno kada je pod obje prilike, s kruhom i vinom. Beskvasni kruh ili hostija kada su dobro ispečeni s lakoćom se probavljaju. Vino klizi niz grlo, a u ustima ostavlja lijepi okus. Mili zvuk crkvenih pjesama, naročito korala, ulijeva se u naše uši i dušu. Izabrana čitanja na misi najčešće su puna sjajnih i ohrabrujućih riječi. Homilija, po izvornom smislu, znači razgovor. Ona posreduje onu milinu prijateljske razmjene mišljenja.

O ženidbi ne treba trošiti puno riječi. Same riječi obećanja vjernosti u dobru i zlu, zdravlju i bolesti, posreduju Kristovu nježnu ljubav prema Zaručnici-Crkvi. Prsten se stavlja na najslabiji prst da muž i žena mogu nježno postupati jedno s drugim. Brak se izvršuje u bračnom krevetu kada Duh Sveti, u nježnom činu, sjedinjuje duše i tijela novih bračnih drugova.

Na kraju zapjevajmo s psalmistom: „Ti si, Gospodine, nježnost sama i milosrđe!“