Riječ za život

BAHŠEŠ


Jedan od najčitanijih romana našeg vremena je onaj afganistanca Khaleda Hosseinija "Lovac na zmajeve". Radnja se događa u suvremenome Afganistanu: Sovjeti, mudžahedini, talibani, Amerikanci, Pakistanci i tako redom...

Piše: Bazilije M.

Sve se u romanu vrti oko jezivog osjećaja krivnje nakon što glavni junak romana nije stao u obranu svog nerazdvojnog druga kada su ga opkolili opaki dječaci i nanijeli mu silu.

Nikako to nije mogao sebi oprostiti. Mučila ga je nesanica. To ga je navelo da čini i druge opakosti kako bi toga prijatelja otjerao od sebe samo da ga više ne gleda u svojoj blizini. Dušu mu je razarala ta tajna, a nije je imao komu priopćiti. Kasnije se išao iskupljivati za tu gadost i grijeh, a to ga je stavilo u nove nevolje. Svakako, razorni osjećaj krivnje se nije dao izbrisati niti popraviti.

Dok čovjek čita taj roman, po kojemu je snimljen i film – radnja se događa u islamskom svijetu – požali što ti dječaci, i kasnije odrasli ljudi, nikada nisu pročitali sličan događaj u Evanđelju. Isusa su okružili i mučili, a njegov najbolji drug, nerazdvojni prijatelj, ga je zanijekao. Bilo je jezivo. Kada se čuo pijetlov pjev Petar je potpuno postao svjestan onoga što je učinio. I to ga je sigurno duboko razorilo. Gorak plač toga oporoga ribara i odrasla čovjeka za to svjedoči. Na njegovu sreću Isus ga je prodorno pogledao.

U tom je pogledu pročitao sve. Znao je da On zna što je učinio i da mu bezrezervno oprašta. Petar je upoznao svoju slabost, ali je upoznao i pravoga Boga. Taj Bog nije sudac koji gleda odozgor, nego patnik koji uzima naše grijehe na Sebe. On je Jaganjac Božji. Muslimani kolju janjce da isperu krivice, ali nikako ne ide. Krv janjaca ne može očistiti savjest od mrtvih djela. Za Petra je zaklan jedinstveni Jaganjac koji odnosi sve grijehe svijeta.

Znamo da je, nakon uskrsnuća, Isus pitao Petra tri puta: „Ljubiš li me?“ Treći put je Petar odgovorio: „Ti sve znaš!“ Sigurno se sjetio onog prodornoga pogleda. Sluškinje. Glupih riječi koje su mu izletjele iz usta. Straha. Straha. Straha. Kajanja. Oproštenja. Gorkog plača. Olakšanja. Mira.

Zamislimo da je onaj glavni junak katolik. Ne bi se našao u situaciji da nema nikoga komu bi priopćio svoju strašnu tajnu. Mogao bi otići svećeniku i ispovjediti zataju i primiti oproštenje. A svećenik (vezan ispovjednom tajnom) u tom činu nije onaj koji oprašta. To je sami Bog. Onaj koji je u onomu koji je povrijeđen i koji preuzima na Sebe njegove rane. Amir je, glavni junak, u romanu tražio bahšeš – oprost i čekao da ga pročita u očima onoga od koga je tražio, ali oči su bile bezizražajne.

Naš je Bog uzeo ljudske (janjeće) oči i stalno nam iz njih šalje poruku da nas razumije, ljubi u našim slabostima i oprašta nam bez rezerve. „Ti znaš da te ljubim!“