Riječ za život

Podijeli pa sjedini


Sreća se sastoji u nekom obliku sjedinjenja. Ako nekoga lijepa priroda čini sretnim to je zato što se njegov pogled sjedinio s krajolikom, a slika iz očiju se sjedinila s onim mehanizmom u mozgu, a taj s onim koji nam pruža osjećaj ugode i sreće. Tako je i s osobama.

Piše: Bazilije M.

Ako nas neka osoba usrećuje to je zato što smo s njom povezani. Veza može biti prijateljska, ljubavna, roditeljska, kolegijalna i tako redom. Svakako, svaka izoliranost nas pomalo unesrećuje. Netko može reći da je sretan kada je sam. Pa i u tome ima neka vrsta sjedinjenja. Kada je čovjek u miru sa sobom i sjedinjen u sebi, može se osjećati sretan, ako i nema trenutačno neke veze s drugima.

Sve je ovo u duhu. Duh je onaj koji sjedinjuje i razdjeljuje. Mi vjerujemo u Duha Svetoga koji sjedinjuje. Odbacujemo zloga duha koji separira i izolira. Kada idemo na korijene riječi, počevši od hebrejskoga i grčkoga jezika, otkivamo da oba duha imaju u naslovu nešto što dijeli. Svet u hebrejskom znači kodeš. A to je izraz za sve ono što odalečuje, separira i dijeli. Sveto je ono što je odijeljeno. Duh Sveti odjeljuje. Satan je u hebrejskom onaj koji je suprotstavljen. U grčkom je diabolos, onaj koji razbacuje. Između ta dva duha su nijanse, ali nijanse koje vode na dva suprotna pola.

Duh Sveti je onaj koji nas dijeli od svijeta i falših ljudi i falših bogova. Idola.  Općenito, On daje dar razuma, a to znači dar razlučivanja. „Qui bene dinstingvit, bene docet!“ - govorili su Latini. (Tko dobro razdjeljuje, dobro poučava!) Duh Sveti nam daje svjetlo i snagu da sve dobro razdjeljujemo. Ako je netko zaručnik, dobro to dijeli od stanja supruga. Ako je netko roditelj, dobro to dijeli do stanja prijatelja. Ako je netko muškarac, dobro to dijeli od stanja žene. I tako sve do u nedogled. Dobro dijeli obiteljski život od poslovnoga. U prijateljstvu dobro zna granicu.  Dobro dijeli što znači biti čovjek, a što znači biti Bog. (Netko je rekao da je u svijetu glavna borba između Boga koji je postao Čovjekom i čovjeka koji hoće postati Bogom! Tko ne zna za tu borbu i granicu između Boga i čovjeka, najdublje se destruira i unesrećuje.)

Dijeljenje koje proizvodi Duh Sveti vodi čovjekovu dušu k dubokom jedinstvu. Istinskom. Pravednom. Sretnom. Trajnom. Beskrajnom. Neizrecivom.

Kod sotone, diabolosa, đavla, je isto postupak dijeljenja i sjedinjenja, ali suprotan od onoga kojeg čini Duh Sveti. Sotona najprije nuka na sjedinjenje. Brzo sjedinjenje. A brzo sjedinjenje vodi neminovno žestokoj podjeli. Sve je puno kratkih spojeva. Znamo, kad je riječ o električnoj struji, što proizvodi kratki spoj. Brzo se sjedine muškarac i žena, ali kasnije ajme. Brzo se neki prijateljski skompaju, a kasnije katastrofa. Brzo se netko nametne kao božanstvo, a kasnije užas. Podjela. Smrt. Pustoš. Sotona koristi čovjekovu neutaživu želju za srećom i sjedinjenjem i vara ga brzim postignućem. Cilj mu je podjela. Cilj Duha Svetoga je sjedinjenje. Čisto sjedinjenje. Sjedinjenje nakon pročišćenja odnosa.

Ništa se ovo ne da shvatiti bez molitve Duhu Svetomu. „O dođi, Stvorče, Duše Svet…“ Dođi i zvuči me iz svih krivih sjedinjenja u koja sam se zapetljao. Dođi i pročisti sve bolesne odnose u koje me sotona gurnula. Dođi, i dijeli, i sjedinjuj. Sotonu otjeraj.