(Dj 10,25-26.34-35.44-48; 1 Iv 4,7-10; Iv 15,9-17)

ŠESTA USKRSNA NEDJELJA B

Iz ljubavi samo ljubav


Ljubav, ta riječ koju svaki čovjek u svojem ovozemaljskom životu izgovori neizmjerno puno puta, sinonim je za sve ono što je humano i plemenito, lijepo i drago.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Mirko Šimić

Uvod u pokajnički čin

Današnja Šesta uskrsna nedjelja upućuje nas na našu blisku povezanost s Kristom koji je uskrsnuo od mrtvih. Umiranje na križu se dogodilo iz ljubavi prema čovjeku kojemu je Isus još prije bio rekao da nema veće ljubavi od polaganja svojega života za svoje prijatelje. Trajni zadatak i obveza svakomu tko je ove Isusove riječi čuo ostaju kao baština koju treba dijeliti dalje, a ne zadržati ju samo za sebe. A dijelit ćemo je ukoliko budemo zračili toplinom i ljude privlačili upravo ovom božanskom ostavštinom koja nam i pomaže širiti ljubav i dobrotu. To bi značilo s deklarativnog prijeći na konkretno, s riječi kojih u našem životu bude jako puno na djela koja će jedina ostati iza nas. Ne zaboravimo, kada ljubimo, najsličniji smo Bogu, a to nam treba biti najjača motivacija u našem djelovanju.

Istina, mogli bismo jako puno energije potrošiti u objašnjavanje svih negativnosti koje se danas vežu i uz ovu riječ, no nećemo dopustiti da nam ovozemno uništavanje dobroga zamrači iskreno i čisto onozemno.

Ljubav ne priječi nikomu ništa

Današnja nam čitanja govore upravo o ljubavi, čistoj, iskrenoj, neiskvarenoj, plemenitoj i humanoj. Zanimljivo je da ova riječ kod Grka ima jako puno značenja, od primjerice onoga da nekoga želimo prijateljski primiti i zaželjeti mu dobrodošlicu, pa sve do onoga što svaki čovjek voli, a to je da ga visoko cijenimo. I u samom hrvatskom jeziku ova riječ znači da nekoga rado imamo, da smo radosni jer je dio nas i mi smo dio te osobe. Imajući na umu ova izrečena značenja, želimo se upitati kakva je onda naša povezanost s Kristom, odnosno kakva je to ljubav koja bi trebala nadvisiti ovozemaljski govor o ljubavi. Ljubav prema Bogu treba biti, prije svega, takva da nikomu ništa ne priječi, da nikoga ni u čemu ne ometa, odnosno treba biti sveopća, a to znači da je dvojaka, tj. istodobno volimo i Boga i čovjeka. Je li moguće u isto vrijeme voljeti i Stvoritelja i stvorenoga? Prije svega posvijestimo si da je Bog taj koji je čovjeku usadio osjetljivost za ljubav koja onda uključuje i potrebu biti voljen. Ovo je važan segment u našem životu po kojemu smo mi ljudi upravo slični Bogu. Ljubav, koja ima svoj izvor dakle u božanskomu, raspršuje sve ono što čovjekovu svakodnevicu opterećuje kao što su svađe, zavisti, vrijeđanja, osuđivanja, psovke, mržnje... Stoga, čovjek ne samo da može istodobno voljeti i Boga i čovjeka, nego ukoliko to doista i čini, postaje osoba koja oplemenjuje svijet u kojemu živi, pomaže drugome u njegovim patnjama i iskušenjima, daje iskreni primjer da je ljubav jedina trajna vrijednost radi koje se isplati živjeti. Mnogi kršćani i drugi ljudi ovu božansku ljubav svakodnevno osvjedočeno žive i prenose drugima bez da o njoj i govore. Sjetimo se samo tolikih medicinskih djelatnika koji s ljubavlju pristupaju bolesniku na njegovoj postelji i njeguju ga, toliki je broj karitativnih djelatnika koji iz ljubavi svakodnevno izgaraju za druge. Možda su naši misionari najkonkretniji prijenosnici božanske ljubavi jer se ne štede u davanju za druge, štoviše ne brinu ni za vlastiti život. Naposljetku pak, toliko je vrsnih muževa i žena koji kao vjernici, samo njima znanim činima, prenose Kristovu ljubav na sve ljude u ovome svijetu. Uočimo jedno: oni se sigurno i ne pitaju što mi priječi širiti Kristovu ljubav na ljude, nego uvijek iznova traže načine – a uz Božju pomoć to im i polazi za rukom – posvjedočiti da je Kristova ljubav neizmjerna.

Bog je jedini nepristran

Petar, Kristov apostol i učenik, mogao je nakon glasa Božjeg kojeg je čuo ustvrditi da je Bog nepristran. U današnjem Prvom čitanju iz Djela apostolskih uviđamo da je ipak trebalo određeno sazrijevanje da bi se moglo doći do istinskog usklika o nepristranosti. Naime, apostolska misija među poganima nije tekla glatko i jednostavno, štoviše ona je bila svojevrsni kamen spoticanja samim kršćanima, ali i apostolima koji se nisu mogli odmah snaći jer je bilo ustaljeno mišljenje da svi oni koji se žele spasiti, moraju prvo postati Židovi pa onda kršćani. Današnja zgoda o satniku Korneliju i Petru pokazuje zapravo Božji upliv u razrješavanje situacije neizvjesnosti o obraćenim poganima. Kornelije je obraćenik kojega Petar krsti i odlazi u njegov dom. Petrova izjava o Božjoj nepristranosti pokazatelj je da je Bog za sve uspostavio put spasenja u Kristovoj Crkvi. Važna je ova izjava i za nas suvremene vjernike kojima se može dogoditi zamka upadanja u tradicionalne okvire shvaćanja Kristova kraljevstva kada možemo pomisliti da je Božji put pridržan samo za nas. Petar je taj koji razbija ove naše predrasude, on je bio prvi koji je pogane i priveo k Crkvi. Ako je skeptični Petar postavio upit: „Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?“, onda je logično da i mi svoju skepsu pretvorimo u otvorenost Božjem Duhu i ustvrdimo da ne posjedujemo ekskluzivna prava na otkup njegova spasenja. Naša se pristranost treba podložiti Božjoj nepristranosti. Krštenje satnika Kornelija pokazatelj je jakosti Isusove Crkve, ono je smjerokaz koji svim kršćanima daje spoznati dubine Kristove želje da svi budu jedno i da svi budu njegovi.

Vas sam nazvao prijateljima

Istinsko prijateljstvo među ljudima danas je, čini se, nažalost, postalo prava rijetkost. Sve je protkano i prožeto međusobnim interesima, prije svega onim materijalnim, i ukoliko se oni iznevjere, onda sve krahira i rasprsne se. Pravih i istinskih prijatelja je dakle jako malo. Malo je onih kojima se možemo povjeriti, pred kojima možemo biti iskreni i spontani, a da to neće biti zloporabljeno. Malo je prijatelja s kojima možemo podijeliti sve ono što nas raduje, ali i žalosti, sva naša nadanja i očekivanja u životu. Na pravog prijatelja bi se trebali moći uvijek osloniti. On je zapravo onaj koji u svakom trenutku zna što nam je potrebno. A izgleda da to nije tako. A tako ne bi smjelo biti kod Kristovih učenika. Pa ipak, događa se da je upravo tako. Isus je znao prije nas da je ljudima bez ljubavi život bez sadržaja i besmislen. Današnji odlomak iz Ivanova evanđelja pokazuje da je Isus jako dobro poznavao našu nutrinu i znao da čovjek čezne biti voljen i poštivan, a ne izigran, obezvrijeđen, prezren i odbačen. Isus je bio istinski svjedok ljubavi koju je širio prema svima, a sjetit ćemo se da je to činio, prije svega, prema onima koji su je najviše trebali. Istina, nisu to njegovi suvremenici olako prihvaćali: obično su ga osuđivali zbog tih njegovih čina, ali ostaje činjenica da je dijeljenje ljubavi najpotrebnijima božanska kategorija koju ne možemo negirati, nego je jednostavno trebamo prihvatiti i nasljedovati. Još je jedna vrlo važna činjenica koju ne smijemo smetnuti s uma. Božja ljubav je bezuvjetna i beskonačna za razliku od naših sitnih interesnih potreba. Bog će nas ljubiti i onda kada to ne zaslužimo, ljubit će nas nesebično čime pokazuje što je temelj prave ljubavi. Ljubav traži darivanje koje isključuje bilo kakvu računicu koja će mi ići u prilog. Istina, današnji čovjek traži Boga koji će mu na neki način biti blizak i upravo takvoga Boga pronalazimo u današnjem evanđelju gdje nas Isus ne zove slugama, nego prijateljima. A prijateljima Isus povjerava sve tajne pa i ono što mu je priopćio njegov nebeski Otac. Isus od učenika traži da ostanu u ljubavi kakvu Otac gaji prema Sinu. Preduvjet te ljubavi je čuvanje zapovijedi ljubavi koja je izravna Isusova ostavština svakomu od nas. Odgovorimo prijateljski na ovu ostavštinu, budimo iskreni Isusovi prijatelji jer to je prijateljstvo koje se u konačnici jedino isplati.

Molitva vjernika

Iznesimo svoje molitve Bogu koju nas voli i prihvaća onakvima kakvi jesmo.

  1. Gospodine, neka Tvoja ljubav nadahnjuje Tvoju Crkvu i sve vjernike u zauzimanju za dobrobit koja će svijetu i društvu donijeti Tvoj mir, molimo Te!
  2. Gospodine, pomozi da Tvoji nasljedovatelji budu vjerni poticajima Duha Svetoga te istinski svjedoče Tvoju ljubav, molimo Te!
  3. Gospodine, svima onima koji pristupaju sakramentu potvrde probudi želju za ljubavlju da mogu biti svjedoci Tvoga Duha, molimo Te!
  4. Gospodine, sve kršćane koji rade na obnovi života Crkve obdari svojom ljubavlju i povedi putem istinskog svjedočenja evanđelja, molimo Te!
  5. Gospodine, rekao si da se najveća ljubav sastoji u tome da položimo život za svoje prijatelje. Pomozi nam da se međusobno ljubimo i hrabrimo, molimo Te!

Svemogući Bože, u svojoj neograničenoj ljubavi ne zaboravi da smo ljudi koji često zaborave voljeti drugoga na kojega smo navezani. Pomozi nam izići iz svojih egoističnih ograničenja i otvori srce da možemo voljeti brata čovjeka kojega si Ti stvorio. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.