(Pnz 5,12-15; 2 Kor 4,6-11; Mk 2,23-3,6 ili 2,23-28)

DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU B

Što je za nas nedjelja?


Subota je za izabrani Božji narod jedna od najvećih svetinja njihove vjere. Ona je znak saveza između Jahve i njegova naroda. U srcu svakog pobožnog Izraelca duboko je utisnuta zapovijed Dekaloga: „Sjeti se da svetkuješ dan subotnji.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Ivica Božinović

Uvod u pokajnički čin

Danas je nedjelja – dan Gospodnji. Okupili smo se kako bismo zajedno slavili Boga. Kao kršćani znamo za našu obvezu sudjelovanja u nedjeljnoj misi. Na tu obvezu podsjetit će nas i liturgija riječi današnje nedjelje. Naše sudjelovanje na sv. misi treba biti djelatno. Nisam promatrač, nego sudionik. Stoga se u kratkom ispitu savjesti zapitajmo: Sudjelujem li rado na nedjeljnom bogoslužju? Trudim li se biti sabran i svjestan onoga što slavim? Propuštam li nedjeljnu sv. misu bez ozbiljnog razloga? Ispovijedam li propuštanje sv. mise iz nemara? Potičem li druge, a osobito svoje najbliže, na slavljenje nedjeljne sv. mise?

Svjesni toga da smo ljudi grješni i potrebni Božjeg milosrđa, iskreno se pokajmo!

Šest dana radi i obavljaj svoj posao. A sedmoga dana je subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, ni došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Tȁ i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji“ (Izl 20,8-11).

Zakon subotnji

Čuli smo ovu zapovijed i u današnjem prvom čitanju iz knjige Ponovljenog zakona.

Subota je dan zahvalnosti za slobodu i ulazak u obećanu zemlju, dan mira za dušu i dan zahvalnosti Bogu za čovjekovo dostojanstvo. Zakon o obdržavanju subotnjeg počinka bio je strog i svatko tko bi ga se usudio prekršiti smatran je velikim grješnikom.

Djelovanje Božje uzor je ljudskom djelovanju. Ako je sedmog dana Bog prestao raditi i odahnuo je, onda je i čovjek dužan tako postupati.

Današnje evanđelje (Mk 2,23-28) donosi nam izviješće iz kojega je vidljivo da je Isus optužen da krši subotnji zakon, da oskvrnjuje svetost toga dana. U evanđeljima nalazimo više takvih slučajeva. No, odgovaraju li optužbe istini? Je li Isus imao nakanu povrijediti svetost dana Gospodnjeg?

Katekizam Katoličke Crkve u br. 2173. lijepo odgovara na ovo pitanje: „Isus nikada ne oskvrnjuje svetosti toga dana. On joj punom vlašću daje vjerodostojno tumačenje: 'Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote' (Mk 2,27). U svojoj dobroti Isus drži dopuštenim 'subotom činiti dobro' a ne 'zlo, život spasiti' a ne 'pogubiti' (Mk 3,4). Subota je dan Gospodina milosrđa i Božje časti. 'Sin Čovječji gospodar je subote“ (Mk 2,28).

Iz današnjeg evanđeoskog odlomka je vidljivo da Isus nije došao dokinuti Zakon ili Proroke, nego ih ispuniti (usp. Mt 5,17).

Svetosti dana Gospodnjeg

Mi kršćani svetkujemo nedjelju. To je dan Isusova uskrsnuća. U ruskom jeziku je to tako lijepo izraženo riječju воскресенье (nedjelja). Sv. Ignacije Antiohijski kaže: „Oni koji su živjeli u starom poretku stvari krenuli su prema novoj nadi, ne obdržavajući više subotu, nego dan Gospodnji, u kojem se, milošću Gospodina i po njegovoj smrti, pojavio naš život.“

Dakle, nedjelja nama kršćanima „nadomješta obredne propise subote“ (KKC, 2175). Toga dana pozvani smo „Bogu iskazivati vanjsko, vidljivo, javno i redovito štovanje u spomen njegovoj općoj dobrohotnosti prema ljudima“ (Sv. Toma Akvinski).

Od malih nogu učeni smo o važnosti i svetosti dana Gospodnjeg – nedjelje. Prva crkvena zapovijed, koju smo još kao djeca na vjeronauku učili glasi: „Svetkuj zapovjedne blagdane i slušaj pobožno svetu misu u nedjelju i u zapovjedne blagdane!“ Zapovjedni blagdani kod nas su: Božić, Tijelovo, Velika Gospa, Svi sveti, te, naravno, patroni naših župa koji vežu župljane određenih župa. Nedjelje i zapovjedne svetkovine, to su dakle dani Gospodnji koje smo obvezni svetkovati!

Svetkovanje

A što nam je činiti na dane Gospodnje, kako ih svetkovati?

KKC, br. 2185 jasno kaže: „U nedjelje i ostale zapovjedne blagdane neka se vjernici uzdrže od onih djela i poslova koji priječe iskazivanje štovanja Boga, radost vlastitu danu Gospodnjem ili potrebit odmor duše i tijela.“

Iskazati štovanje Boga? Što to znači? I sljedeća priča daje nam odgovor na to:

„To da ljudi imaju svetkovine i blagdane izazvalo je kod životinja nemalu zavist i nisu mirovale dok to pitanje nisu zajednički razmotrile. Skupile su se na vijećanje da bi postigle dogovor te usvojile lijepi običaj i blagodati koje ljudi odavno uživaju.

'A što će nama te svetkovine?' počeo je odmah na početku mudrovati jedan predstavnik majmunske vrste.

'Glupost!' usprotivio se paun. 'Takva pitanja mogu postavljati samo majmuni i njima slični. Ja sam vidio ljude kako se otmjeno i lijepo oblače na blagdane. Njihova svečana nošnja mi je prekrasna. Načinimo i mi sebi takvu odjeću jer blagdani su stvoreni za to da se pokaže svečano ruho.'

'Ne, ne', oglasila se svinja, 'blagdani nisu za široko kočoperenje, kako to misli ovaj napirlitani gospodin. Svatko zna da ljudi na blagdane dobro jedu i piju. Stolovi su im puni svakojake slasne hrane i oni po cijeli dan uživaju u poslasticama, a onda se odmaraju bezbrižno sve do noći. To su vam blagdani i za mene bi ih trebalo uvesti iz ovog važnog razloga.'

'Susjeda, vi ste se sva zapjenila tom govorancijom o žderanciji, a ona kod ljudi nije razlog za blagdane nego nešto sasvim drugo. To drugo ja dobro znam jer sam s njima cijeli tjedan. Šest dana se mučim i vučem njihove terete do iznemoglosti: tjeraju me k'o vrag grješnu dušu, ali kad dođe blagdan oni ostavljaju sve poslove i ja sam slobodan od jutra do večeri. Nitko me neće uvjeriti da to nije pravi razlog za svetkovanje i zato dajem oba svoja glasa: Ija, ija!'

Na to drsko njakanje skočile su druge životinje i nametale svoje razloge najprije bučnim glasanjem, a zatim i fizičkim obračunima. Izgleda da se majmun pokazao najpametnijim. Skočio je s grane među njih i dao originalan prijedlog.

'Poći ćemo među ljude i iz prve ruke čuti razloge za uvođenje blagdana u pravila općeg zvjerinjaka.'

Upravo je onuda prolazio čovjek. Životinje mu iznesoše svoj problem, a on se nasmija i reče:

'To su vam najobičnije gluposti kojih se morate kaniti dok je vrijeme. Vi nikad neće imati blagdane ni svetkovine jer ne znate razgovarati s Velikim Duhom.'“

Posvetiti se Bogu i bližnjima

Što je za nas nedjelja? Modna revija, obilato jelo i piće, nerad...? Možda dan kada pokušavamo nadoknaditi poslove koje nismo obavili tijekom proteklog tjedna? Kako drugi vide naše slavljenje dana Gospodnjeg? Potičemo li druge na slavljenje dana Gospodnjeg? KKC, br. 2188 kaže da kršćani „trebaju svima javno pružiti primjer molitve, poštovanja i radosti, i da svoje predaje brane kao dragocjen prilog duhovnom životu ljudskog društva.“

Dan Gospodnji nas poziva da prekinemo svoje redovite poslove i posvetimo se Bogu i onima koji su nas potrebni. Na to nas potiče i KKC, br. 2186: „Dužnost je kršćana koji raspolažu slobodnim vremenom, da se sjete braće koji imaju iste potrebe i ista prava, ali se zbog siromaštva i bijede ne mogu odmoriti. Kršćansko je bogoljublje odavna nedjelju posvetilo dobrim djelima i smjernim uslugama koje trebaju bolesni, nemoćni, stari. Kršćani će posvetiti nedjelju također darujući obitelj i rodbinu svojim vremenom i iskazujući im pažnju koju im teško mogu iskazivati u ostale dane tjedna. Nedjelja je vrijeme pogodno za razmišljanje, šutnju, učenje i razmatranje, što pogoduje rastu nutarnjeg i kršćanskog života.“

Da nas duša stigne

Odmor je čovjeku nužan da bi obnovio svoje snage. Dan Gospodnji je prigoda koju pružamo našoj duši da nas „stigne“, pogotovo u današnje vrijeme bezdušne jurnjave. Lijepo kaže ova priča:

„Neki je poduzetni znanstvenik istraživao područje Amazona. Ekipu i vodiča uposlio je maksimalno pa su kroz prašume putovali tri dana usiljenim maršom. Trećeg dana sjeo je vođa puta i otkazao svoje usluge do daljnjega. Naravno, čitava ekipa morala je stati. Znanstvenik, hoteći udobrovoljiti domoroca, upita:

'Zašto nas ne vodiš dalje? Možda te premalo plaćam? Treba li poboljšati hranu?'

'Ne', odgovorio je vodič. 'Ne mogu dalje jer je moja duša zaostala, moram je pričekati!'“

Današnja liturgija riječi poziva nas da preispitamo svoj stav prema danu Gospodnjem koji je danas u opasnosti da postane tek jedan od dana u tjednu. Braneći nedjelju kao dan Gospodnji mi kršćani branimo dostojanstvo čovjeka – djeteta Božjega. Ako padne nedjelja, pada i čovjek.

Očito je ovoga bio svjestan i Sv. Ivan Pavao II. kada je pozivao: „Brinite se da svijet ne ohladi! Pazite da se ne smrznete u sebičnosti i konkurentskoj borbi, u praznom hodu zaposlenosti i lova za užicima; priđite uskrsnoj vatri svete mise i ne dajte da iskrvari nedjelja, Dan Gospodnji.“