Sanijela Matković

Umij me na izvoru strpljivosti


Ispreplićući svoj put s Kristovim kalvarijskim, pjesnikinja pod znakovitim naslovima (preuzetim iz Hvalospjeva ljubavi sv. Pavla) u dojmljive stihove pretače vjerničko iskustvo.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Sanijela Matković rođena je 16. studenog 1973. u Širokom Brijegu, gdje je završila pučku i srednju školu. Na Teološkom institutu u Mostaru 2000. diplomirala je katehetiku. Živi i radi u Širokom Brijegu gdje živo sudjeluje u kulturnom životu kroz udrugu Briješki pleter, čija je predsjednica, a bavi se i projektima vezanim za odnose s javnošću.

Objavila je, između ostalog,zbirke poezije Partitura sna, Otisak srca i Phanta rei te koautorsku stihozbirku s Anitom Martinac U susret Riječi. Matković piše ljubavnu, refleksivnu i duhovnu poeziju. Prema riječima Ante Zirduma, ona je tematski u međusvijetu između jave i sna, između tlapnji i ispraznosti, ona se bavi uprisutnjenjem prolaznosti u sveopćem kretanju... Njezine pjesme, ocjenjuje on, imaju izgrađen jedan miran unutarnji ritam, stišanu melodiju iza koje se nazire snažan i stabilan duh, osoba koja je u samoj svojoj biti pjesnikinja. Donosimo njezine posebno upečatljive poetske kreacije nadahnute Isusovom mukom i žrtvom kao činom bezgranične ljubavi za spasenje svakog čovjeka, bez obzira na njegove opačine. Ispreplićući svoj put s Kristovim kalvarijskim, pjesnikinja pod znakovitim naslovima Ljubav je dobrostiva, Ljubav je strpljiva i Ljubav sve podnosi i u Katarzi u dojmljive stihove pretače svoje vjerničko iskustvo.

 

KATARZA

U škrinju od pepela
pohranit ću snove.
Kroz dane Tvoje agonije,
svoju ću zanijekati.
Pružam Ti ruke,
povedi me u pustinju.
Da iskusim nedorečenost tišine,
da se na koljenima sebe odrečem.
Da se zaniječem,
glasnije nego što sam Tebe nijekati znala.
Pospi me pepelom.
Prekrij me pepelom.
Da odumru zloće,
da nestanu pakosti.
Poškropi me „izopom“ poniznosti.
Umij me na izvoru strpljivosti.
Oslobodi od svih nedoumica i premišljanja.
Svojom Riječju, mojih me vlastitih oslobodi.
Daj mi Salamonovo srce,
da gledajući Te
s ljubavlju prihvatim smislenost križa.
A zatim me, povedi k zori Uskrsnuća!


LJUBAV JE DOBROSTIVA

Poput svjetionika,
što na uzburkanome more
daje nadu
i izbavlja od potonuća,
Na mojim raskrižjima
stoji
Tvoja Ljubav
razapeta na drvu križa.
Brine nad mojim svitanjima,
strepi nad mojim koracima,
razabire moje sne.
Mudrošću osvjetljava moj put.


LJUBAV JE STRPLJIVA 

Ne sabireš
ni zloće ni pakosti.
Ne zaustavljaš se pred našim
očajem,
osudama,
predrasudama.
Ne sablažnjavaš se
nad našim grijesima i opačinama.
Naprotiv.
Kao bisere,
pomno skupljaš
kapljice našeg milosrđa,
i brineš da se ne razaspu,
jer znaš
da će nam se u onaj dan
mjeriti
„mjerom kojom smo mjerili“.


LJUBAV SVE PODNOSI 

Niti izdaja,
niti zataja.
Niti poljubac,
niti udarac.
Niti verige,
niti poruge.
Niti bič,
niti trn.
Niti čavao,
niti križ.
Ništa Te
nije moglo
odijeliti od volje Očeve.
Od moga otkupljenja!