Stanko Krnjić

Sklopile se ruke...


Ovaj hercegovački pjesnik u stihu razmišlja o životu, a piše i duhovnu poeziju u kojoj čovječji život s pripadajućim mu teretima isprepliće s Kristom.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Stanko Krnjić je rođen 1969. u Stocu. Osnovnu školu završio je u Višićima, srednju u Dubrovniku, a stomatologiju je studirao u Sarajevu i Zagrebu gdje je i diplomirao. Živi u Župi Dubrovačkoj gdje i radi u svojoj stomatološkoj ordinaciji. Usporedo piše poeziju i do sada ju je objavljivao u raznim tiskovinama.

Dosad je objelodanio: Korijeni (pjesme), autorsko izdanje, Dubrovnik, 2001.;      Zrak poprskan narančom (pjesme), Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik, 2012.;      Kroničar svega (pjesme), Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik, 2016.; Mrvice za Lazara, Naklada Bošković 2017. Dobitnik je nagrada Rijek za poeziju 2015. i (druga nagrada) Fra Martin Nedić za zbirku Kroničar svega 2017.

Ovaj hercegovački pjesnik u stihu razmišlja o životu, svojim i tuđim postupcima, preispitujući se i tražeći svrhe iskupljenja. U pjesmama mu zabljesnu i motivi zavičaja. Piše i poeziju ljubavne tematike, ali i duhovnu u kojoj čovječji život s pripadajućim mu teretima isprepliće s Kristom. Stilsku vrijednost njegovih stihova čini i njihov vizualni ustroj koji upotpunjuje izrečeno. O čemu to i kako ovaj stomatolog i pjesnik pjeva, doznajmo iz naslova koji slijede.

DAN POSLIJE
odzvanja
noć
u mojim pokretima
sunce se
            lijeno
vuče
u daljini
je more mirno…
dim ima neki
proziran izgled
raspeti Krist
okrenuo glavu
drugačije
            no jučer
ljudi su užurbani
svima je
            dan danas…
ja živim
dan poslije

 

SVADBA
Da sam znao Gospodine
da ćeš doći u Kanu
došao bih i ja
makar i krišom
ponio bih bocu
jednu, malu,
ne trebam ja puno
Gospodine
samo malo vina da nalijem
pa popijem
okusim
samo da nazdravim...
Da sam znao Gospodine
da ćeš doći u svatove...
Ali nitko ne reče ništa
ni riječi jedine...
Valjda Te nisu znali

 

SKLOPILE SE RUKE
Sklopile se
            ruke...
polomile kamen
prolile svoj znoj
i izmolile
svoje očenaše.
otpjevale
svoje pjesme
izrodile
prebrojane žulje
i izvezle
sjajne bore.
pronašle se
pa sklopile
pa ljubuju...
vječno

 

MALA NOĆNA MOLITVA
Molim te, Bože,
učini sve,
da ujutro
kad se probudim,
osjetim da mi
fali
jedno rebro.
Amen.

 

TVOJ PUT
Ostavi želje,
pruži korak
i slomi vjetar...
neka tvoj put
                 bude
borba s jakima
i plač bijednih
i kruh onog
                  koji nema.
Sakupi misli,
napij se hrabrosti
i prenoći u čoporu...
nek' tvoje lutanje
                  bude
susret sa samima,
postelja umornima
i utjeha palima,
a pogled slijepima.
Idi
samo idi,
svi će te oni naći...

 

GROB NA MOM KRŠU
I spi
I bdi
I zbori
U zemlji
U vremenu
U predaji
A sam
A jak
A gord
zazivlje
zaklinje
opominje