Milanka Dragar

Radost u križu


Pjesnički izraz autorice niza poetskih zbirki odlikuje snažna simbolika, misaonost i sugestivnost riječi koje prenose univerzalne poruke životom svjedočene vjere.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Poznata slovenska pjesnikinja, spisateljica i prevoditeljica Milanka Dragar rođena je 3. travnja 1939. u Sokobanji u Srbiji. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani gdje živi i bavi se književnim i prevoditeljskim radom. Objavila je 26 knjiga na slovenskom te u prijevodima na srpski i hrvatski jezik, a njezin opus obilježava kršćanska duhovnost. Pisala je i o slovenskom mučeniku Alojziju Grozdeu (Sem Lojze Grozde), prevela je na slovenski nekoliko djela sa stranih jezika, među njima i čuveni Dnevnik sv. Faustine Kovalske, a njezino najnovije ostvarenje je Božja Riječ – čovjekova riznica, u Sarajevu objelodanjena prozna knjiga sa zanimljivim vjerničkim razmišljanjima o različitim temama, utemeljenima na Riječi Božjoj. Pjesnički izraz autorice niza poetskih zbirki odlikuje snažna simbolika, misaonost i sugestivnost riječi koje prenose univerzalne poruke životom svjedočene vjere. Stihovima poručuje kako je naš Otac sama ljubav i dobrota, dok Njegovo milosrđe nema granica. U pisanju duhovne poezije, kao i u praktičnom življenju vjere pronalazi radost, smisao i zaklonište od svih boli i zala. Dragar stihom slavi Boga, riječju časti vrline Djevice Marije, druguje s Isusom i veliča ga. Ponekad su njezine pjesme poetske meditacije o smrti i boli, obojene osobnim nenadoknadivim gubitkom isprepletenim s trpljenjem Raspetog i boli Njegove Majke, ali i tada s porukama o spasenju i bezgraničnoj Božjoj ljubavi, što iščitavamo iz stihozbirke Ljubav križa iz 2003., jedne od najpoznatijih poetskih djela Milanke Dragar. Upravo iz te zbirke donosimo nekoliko dojmljivih naslova koji svjedoče pobjedu onog najboljeg u čovjeku koji je suživljen sa Stvoriteljem i voljom Njegovom kadar podnijeti najteže udarce sudbine.  

 

BOL KRIŽA

Zašto vapiš
dušo čovjekova?
Zar si bol
križa dotakla?
Peče, boli,
krvari rana,
a ti, još i dalje
udaraš križ,
neprestano nasrćeš
na čvornato drvo.
Dušo, dublje pođi
u šumu patnji,
gdje sagnuta Majka
nad Sinom,
zove nas da zajedno
beremo zrna na lozi
svetog vinograda.


RADOST U KRIŽU

Gorke su 
radosti života
bez pelina križa.
Gorko je veselje života
bez boli svetog križa.

Strah od smrti
pratilja je života,
a trajna vjera u Patnika
put je križa k vječnoj
radosti na nebesima.


MLADOST

U meni si bio
prije spoznaje 
o Tvom postojanju.
Nježno si me vodio
po stazama djetinjstva,
njegovao u mladosti,
čuvao od oholosti
u doba gordosti.
A sada,
poslije prijeđenog puta
punog patnji, radosti 
i Tvoje ljubavi,
lagano koračamo
u svoj dom u vječnosti,
ja starica i Ti,
vječito mladi Bog.