Jasenka Požega-Sremac

Mir u duši i putokaz niz ceste moje


Njezin pjesnički angažman obuhvaća i duhovne pjesme kojima opjevava ljubav prema Bogu i od Njega traži odgovore, kaje se zbog stranputica poznajući čovječje nesavršenosti, suosjeća s Raspetim, moli se i raduje iskustvima vjere.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Prim. dr. Jasenka Požega-Sremac rođena je 10. travnja 1947. u Novoj Gradišci u Hrvatskoj. S roditeljima i bratom 1948. seli se u Sarajevo gdje završava osnovnu i srednju školu. Stomatološki fakultet završila je 1973., 1976. specijalizaciju, a 1978. dobiva primarijat. Do rata 1992. radi na Stomatološkoj klinici u Sarajevu. Vihor rata ju primorava napustiti glavni bh. grad i odlazi na Mediteran, u Neum, gdje i danas živi i radi. Uz svoju stomatološku karijeru bavi se i kreativnim radom. Bavi se slikarstvom i fotografijom, a objavila je nekoliko knjiga poezije – među njima Tragom svjetlosti, Otajstvo duše i Želim život (posvećena prerano preminuloj hrvatskoj novinarki Ani Rukavini). Autorica jei knjige za najmlađe čitatelje Sve za njih malene, posvećenu djeci grada Neuma.

Naoko jednostavnim izrazom punim simbolike Požega-Sremac u svojim pjesmama slavi život ili, pak, podsjeća na zamke njegove prolaznosti, savjetuje sebe i druge kako biti boljim čovjekom… Poezijom oživljava sjećanje na drage ljude kojih nema među živima, a posebnu radost donosi u stihovima posvećenim djeci. Njezin pjesnički angažman obuhvaća i duhovne pjesme kojima opjevava ljubav prema Bogu i od Njega traži odgovore, kaje se zbog stranputica poznajući čovječje nesavršenosti, suosjeća s Raspetim, moli se i raduje iskustvima vjere…  „Za sve što je pjesnikinja i slikarica Jasenka Požega-Sremac u svojem životu postigla, zahvalna je Bogu i svojim roditeljima. Bilo je na njezinu putu prepreka i padova, neostvarenih želja, dvojbi, uzleta, ideala i svega onoga što ljude stavlja pred velike upitnike i uskličnike života. Cesta kojom je hodila uvijek je bila obasjana barem jednim tračkom svjetlosti. Eto, ta unutarnja duhovna svjetlost, izgleda, nikada nije utrnula“, zapisao je o umjetnici njezin neumski kolega, poznati književnik Pero Pavlović.

NALIK SAM BOGU…
Nalik sam Bogu
Ako koračam
Smireno
U dane života svoga,
I ako prolazim
Pored kamena
A ne udarim u njega.
Nalik sam Bogu
Ako mislim svijetlo,
I ako boje
Redam po redu
Crveno
Žuto
Zeleno
A bijelu ostavljam
Za dušu svoju.

 

NE BOJ SE
Ne boj se
Jakosti Boga
U sebi
I milosti
Koju ti daje.
Nedodirljiv si
Dok tvojim
Venama
Teče ljubav
Prema Njemu,
I dok su ti oči
Ogledalo vjere.
Ne boj se
Zazivati
Ime Njegovo
U pomoć,
Jer tvoje
Su riječi
Jecaj tvoje duše,
Koja se boji
Da ostane
Sama.

 

MAJCI…
Kad bi me
Vidjela,
Bila bi ponosna
Na svoje ruke
I njihov zagrljaj,
Na svoje riječi
I njihov učinak,
Na svoj osmijeh
I njegovu nježnost
Kojom si me zarobila.
Bila bi ponosna
I na korake moje
Jer sretna idem
Prema Bogu
Gdje si me uvijek
Rado vodila.

 

ZOVEM TE…
Molitvom Te
Svojom ljubim
I u srcu svome zovem
Da mi budeš
Mir u duši
I putokaz niz ceste moje.